“Đuza je bio zaljubljen u Tivat i stalno je govorio da mu je ovdje lijepo jer ga niko ne maltretira. Naročito mu se dopadala scena atrijuma Buća. Pazili smo ga ovdje na jedan poseban način”, kazao je reditelj Erol Kadić.
Vlastimir Đuza Stojiljković je posljednje tri godine, pred kraj svog glumačkog i životnog vijeka, radio u Tivtu. Igrao je u pozorišnim predstavama “Mediteraneo”, “Don Kihot” i “Filomena”. Jedno veče tivatskog festivala Purgatorije posvećeno je ovom velikanu glumišta, te je u atrijumu Buća predstavljena monografija o životu i djelu čuvenog Đuze Stojiljkovića.
“Svoju pozorišnu karijeru Stojiljković je “razapeo” između dva teatra Beogradskog dramskog pozorišta i Ateljea 212. Iako prvenstveno pozorišni glumac Đuzu će definitivno televizija načiniti jednim od najpopularnijih glumaca sa prostora bivše države, a svakako će ga promovisati u neprevaziđenog šarmera, svestranog šoumena, besprekornog kozera, stoji u knjizi o Đuzi, koja se, kako je rečeno, ne može kupiti u knjižarama, ali su u Centru nabavili nekoliko primjeraka za biblioteku”, kazao je vd direktor Centra za kulturu Neven Staničić.
“Ovog ljeta u Tivtu smo otpočeli naizgled ambiciozno priču o velikanima tivatskog glumišta, ali smo sasvim realno, shvatili da je u proteklih 18 produkcija prošlo jako mnogo ljudi tivatskim scenama. Prve dvije posvetili smo Draganu Nikoliću i Đuzi Stojiljkoviću koji će živjeti dokle god o njima pričamo i dokle god se njih sjećamo. Nastavićemo dogodine kroz večeri druženja sa glumcima. Knjiga koju predstavljamo nastala je još za Đuzina života iz 2001. godine. To je edicija posvećena laureatima ‘Dobričinog prstena’. Zanimljivo je da je trećinu knjige napisao sam Đuza, pa ga otkrivamo kao pisca, što je on cijeli život i najviše volio da radi i htio da radi. Nije mu se to ipak dalo jer je uvidio da drugi to rade bolje od njega, a možda je bio i previše strog prema sebi… Njegovi autobigrafski zapisi jednostavni su, kao što je i sam bio”, kazao je Staničić.
Program je otvoren songom “A ko sam ja” iz “Don Kihota” koji zapravo govori o onome što je Đuza bio, naveo je režiser Erol Kadić.
“Đuza Stolijković je bio gospodin glumac. Bio je samotnjak, ali nježan”, smatra režiser koji je sa njim sarađivao i u Tivtu.
“Sa Đuzom sam se družio posljednjih pet, šest godina njegovog života. Mislio sam da sam ga poznavao, ali zapravo nijesam upoznao ni deset posto njegovog emotivnog vulkana. Bilo je teško družiti se sa njim, jer nije bio čovjek od velikog druženja. Pravio je tu selekciju”, kazao je Kadić.
Kako je napomenuo, Stojiljković je jako volio Tivat, u kom se osjećao prijatno, a naročito u se dopadala scena atrijuma Buća.
“Bio je zaljubljen u Tivat, govorio je da je ovdje lijepo jer ga niko ne maltretira. Ovdje smo ga svi čuvali na poseban način… Bio je prilično zahtjevan. Sva njegova pitanja bila su ozbiljne analize i nije volio riječ ‘vidjećemo. Nije opraštao kolegama. Nema ‘ne znam’ ili ‘vidjećemo'”, zaključio je Kadić.
