Sajamske aktivnosti ovogodišnjeg programa 6. Internacionalnog sajma knjiga Podgorica zatvorene su tribinom na temu „Izdavaštvo u oblasti istoriografije“. Tribina je okupila regionalne istoričare koji su sa medijatorkom Milenom Pejović razgovarali o najznačajnijim temama iz oblasti istoriografije i izdavaštva.
Učesnici su se osvrnuli na revizionizam u istoriografiji i kritičku istoriografiju, naročito na period od devedesetih godina do danas i različite tendencije koje su se javile u istoriografiji.
Prema riječima Milivoja Bešlina, srpskog istoričara, karakteristika razvoja srpske istoriografije je jasna linija razgraničenja između onoga što je bilo istorijsko mišljenje i onoga što je bilo istorijska svijest koja se često miješala sa nacionalnom sviješću.
Naročito u devedesetim godinama, kako navodi Bešlin, došlo je do različitih tendencija u istoriografiji, a revizionizam u srpskoj istoriografiji doživio je i svojevrsni relativizam, gotovo doveden do vrhunca. Kritička istoriografija u Srbiji, nakon devedesetih godina, bila je relativno slaba, dok Tvrtko Jakovina, hrvatski istoričar, tvrdi da je kritička istoriografija Hrvatske odiše izvjesnom „rupom“, a odnosi se na početak dvadesetog vijeka.
Tvrto Jakovina govorio je o stanju u Hrvatskoj kada je riječ o revizionizmu. Hrvatska istoriografija, prema riječima Jakovine, nije naročito plodna pa je karakterište i relativno spor tok. Što se tiče istoriografije od strane institucija, vlasti i politike, kako Jakovina ističe, smatrana je mnogo vrednijom jer politika često nije mogla progovarati o aktuelnim problemima pa je prošlost bila i sjajno utočište za unutrašnje diferenciranje, raspravu ili čak i omalovažavanje protivnika. Revizija je, kako navodi Jakovina, potpuno normalna i poželjna, ali iskrivljavanje i ciljano stvaranje različitih tendencija ne može pokazati validne rezultate.
„Istoriografija mora pomoći objasniti što smo bili, zašto se nešto dogodilo, što od toga možemo danas iskoristiti, kuda se dalje krećati“, zaključio je Jakovina.
Boban Batrićević, crnogorski istoričar, govorio je o razvoju crnogorske istoriografije, naročito u kontekstu vlasti i istoriografije. Batrićević se osvrnuo na brojne paralele sa Srbijom i Hrvatskom, naročito sa Srbijom, u pogledu istoriografije.
