Kako je objasnio Jeknić, ovo bi bilo njegovo osamnaesto učešće na festivalu, a do sada je osvojio dvije nagrade. Prvu nagradu za film “Jedan čovjek i jedna planina” i nagradu za film “Umjetnik” za umjetničko dostignuće i režiju.
“Festival počinje 7. septembra, a učestvovaću sa filmom o staroj tradicionalnoj crnogorskoj kuhinji. Naša tročlana ekipa, glumica i novinarka Jadranka Mamić, magistar književnik i umjetnik Milan Lutovac i ja ovaj film smo radili na katunu Ječmen do na Sinjajevini. Odabrao sam u ovoj priči kačamak, iz prostog razloga što je nekad to bila sirotinjska hrana naših predaka, dok je sada postao najjači crnogorski bred”, kazao je Jeknić.
On je istakao da je do sada na festivalu publika imala prilike da vidi, pored dva nagrađena filma i filmove “Prsten” i “Moj grad Kolašin”.
Sa druge strane, Lutovac objašnjava da je hrana svjedok vjekova i tajna vitalnosti jednog naroda.
“Sjever Crne Gore svijen u masiv vijenaca Koma, Bjelasice, Sinjavine i Durmitora, pored voda i gora i tiišne visokog prostranstva spaja i prosta seljačka, a gostoljubiva i gordouzdržana trpeza, sa svim onim đakonijama na njoj iznijetim za okrijep, kako domaćoj čeljadi tako i gostu, putniku namjerniku, a za čast i glas domaćinu. Kačamak je na svakoj, bilo to na prostoj, seljačkoj, gospodskoj, poslovnoj ili romantičnoj trpezi, svoj na svome jedinstven. Vremena i ambijent su se mijenjala, ukus i recept ovog jedinstvenog nacionalnog jela nije. Nema istorije Crne Gore bez ognjišta, veriga i kačamaka, kao i žive i iskričave, narodske riječi koja ide uz sve to kao “bijeli mrs”. Kačamak se na trpezu iznosio u velikom kotlu (loncu) iz kojeg je okupljena čeljad (svako sa svoje strane), zahvatala drvenim kašikama. Kažu da je upravo kačamak zaslužan je za gorštačku energiju koja se preko planinskih vrleti, vatre i ognjišta, kroz “bijeli mrs”, stapa u mišicu i misao našeg čovjeka. Dobrodošao je na svaku trpezu, a posebno na onu postavljenu za momačku mobu. Kačamak je simbol je zajednice i časne borbe s nemaštinom i gospodstvom, podjednako. Svoj na svome kačamak”, prosto i jednostavno je opisao ideju o snimanju filma inspirisanog tradicijom crnogorske kuhinje Lutovac.
