Za devet minuta u aukcijskoj kući Kristi u Njujorku Modiljanijev “Ležeći akt” juče je postalo drugo najskuplje umjetničko djelo ikad prodato na aukciji poslije “Žena iz Alžira (Verzija O)” Pabla Pikasa, slike koja je u maju prodata za 179,4 milona dolara.
Modiljanijeva slika iz 1917-1918 godine, na kojoj je predstavljena nepoznata naga žena koja se odmara na kauču naslonjena na plavi jastuk, umalo je izazvala skandal kada je prvi put predstavljena na izložbi u Parizu. Prethodni rekord za neko Modiljanijevo djelo bio je 71 milion dolara.
Lju Jićjan izašao je iz relativne anonimnosti a istovremeno je pokazao finansijsku moć kineskih kolekcionara koji su sada nezaobilazni na tržištu umjetnina, navodi agencija Frans pres.
Portparol kineskog magnata rekao je za Frans pres u Šangaju da će Modiljanijeva slika, ulje veličine 60 sa 92 centimetara, biti izložena 2017. u muzeju Long u Pudong u tom gradu, na peotodišnjicu otvaranja muzeja.
Pedesetjednogodišnji Lju Jićjan, predsjednik grupe Sanlajn, ima bogatstvo procijenjeno prema Forbsu na 1,38 milijardi dolara i spada među super bogate u komunističkoj Kini. Izgradio je svoju imperiju prvo ulaganjem na novoj berzi u Šangaju tokom 1990-ih, a danas je preko finansija i nekretnina na čelu ogromnog konglomerata koji se bavi vrlo različitim aktivnostima uključujući hemiju i farmaciju.
Primijećen je na tržištu umjetnosti kada je krenuo u kupovinu djela za dva muzeja koje je otvorio u Šangaju, Long Muzej Pudong i Long Muzej Vest Bund. On je tako 2014. za nešto više od 36 miliona dolara kupio porcelansku šolju iz epohe Ming, dekorisanu petlovima i kokoškama.
U aprilu je kupio za 14,7 miliona dolara plavu vazu iz epohe Song, staru 800 godina. Mjesec dana prije toga za 14 miliona dolara nabavio je zbirku budističke kaligrafije iz epohe Ming. Neke od svojih kupovina pravdao je patriotizmom, odnosno vraćanjem u Kinu predmeta koji su iz nje opljačkani.
Lju je 2014. takođe platio rekordnu cijenu od 45 miliona dolara za tibetansku tanku, sliku na platnu iz 15. vijeka, koju je takođe predstavio kao vraćanje kineske baštine. Lju se drži dalje od medija, posebno od kada je Njujork tajms objavio seriju članaka o kineskom tržištu umjetnina gdje je on opisan kao novi kolekcionar.
