Slavni brazilski pisac Paolo Koeljo, u tekstu “Ovoliko znam o životu”, otkriva da obilazi knjižare kako bi se uvjerio da se njegove knjige i dalje prodaju, istiće da je Brazil napustio zauvijek, te da zbog potrebe da uvijek kaže šta misli – ne bi bio dobar političar. To nije sve. Šta je autor bestslera “Alhemičar”, “11 minuta”, “Preljuba”, rekao o sebi, pročitajte u nastavku.
Pisanje znači dijeljenje. To je dio ljudske prirode, da ima potrebu da podijeli stvari – misli, ideje, mišljenja. Vrlo rano sam u životu otkrio da je za mene najbolji način komunikacije pisanje, ali mi je dugo trebalo da shvatim da pisanjem treba da se bavim kao glavnim poslom.
Sjećam se momenta kad sam se rodio. Neko je ušao u sobu, i ja sam sebi rekao: „Ovo je moja baka“. Niko mi ne vjeruje. Pitao sam ljekare da li je to moguće, ali odgovor je uvijek bio „ne“. Ipak, ja znam šta sam vidio tog dana.
Pisanje je usamljenička profesija. Ja sam veoma sujevjeran. Ako progovorim o knjizi ili kažem naslov naglas prije završetka, osjećam kako me energija za pisanje napušta. To je toliko intimno da ne mogu da podijelim čak ni sa svojom suprugom.
Moja veza s Brazilom je veoma apstraktna. Moja krv i moj način razmišljanja su brazilski, ali to je sve. Nemam namjeru da se tamo vraćam, iako imam stan, koji rijetko posjećujem. Kada jednom odem, onda sam otišao zauvijek.
Zaradio sam mnogo novca. Lijepo je biti u stanju da nosite veoma dobar kaput u Ženevi zimi (gdje Koeljo sada živi), ali uvijek sam imao osjećaj da sam bogat. Svoja najveća zadovoljstva mogu da priuštim i bez mnogo novca. Putovanja, streličarstvo, pisanje i čitanje ne koštaju mnogo.
Mogu da kontrolišem svoju sudbinu, ali ne i svoju kob. Sudbina znači da postoji mogućnost da izabereš da li ćeš da skreneš desno ili lijevo, ali kob je jednosmjerna ulica. Vjerujem da svi imamo izbor da li želimo da pratimo našu sudbinu, ali naša kob je zapečaćena.
Mnogi ljudi me se plaše. Postoje dva načina na koje se odnose prema mojoj slavi: ili postanu veoma stidljivi pa ja moram da pričam, što me zamara, ili pokušavaju da me opčine svojim pričama o tome koliko novca imaju.
Ne propustite da budete hipik. Mnogo sam se zabavljao i proputovao sam svijet za malo novca. Ali nisam mogao zauvijek da ostanem u tom stanju, potpuno naduvan, lutajući svijetom.
U ljudskoj prirodi nije da budemo samo s jednim partnerom. Da bi naša vrsta bila sačuvana, moramo da budemo s više ljudi. Ali ja vjerujem u brak. U braku sam već 36 godina. Ljubav je najvažnija stvar u mom životu.
Kada sam bijesan, reagujem poput životinje. U meni kulja latinska krv. Kad sam loše raspoložen, odmah ćete to vidjeti. Bio bih loš političar pošto uvijek kažem sve što mislim.
Mnogi ljudi žele da postanu vampiri. Borba protiv starosti je izgubljena bitka. Presrećan sam što nisam umro mlad, tako da starost dočekujem bez gorčine. To je velika radost.
Imam mnogo slobodnog vremena. Postoji uvjerenje da kad je neko uspješan pisac, on mora da je veoma zauzet, ali ja nisam. Mnogo vremena provodim u šetnji i ispijanju kafe s nepoznatim ljudima.
Obilazim opskurne knjižare samo da bih provjerio da li na policama i dalje imaju moje knjige.
