Aleksandar Saša Petrović nije vjerovao da se umjetnost može naučiti na fakultetu. Smatrao je da se čovjek rodi za nešto ili se ne rodi, kazao je u četvrtak veče reditelj Miloš Radivojević, povodom obilježavanja pet decenija od premijere filma „Skupljači perja“.
Omaž čuvenom jugoslovenskom i srpskom autoru priređen je u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”, u organizaciji Crnogorske kinoteke.
Najdublji motivi
Radivojević je bio jedan od trojice prvih studenata Aleksandra Petrovića. Pamti ga kao vrlo neljubaznog i hladnog profesora. Bio je, kaže, gotovo neprijateljski nastrojen prema studentima.
“To je kod nas na početku izazvalo jedan šok. Razmišljali smo da li je to poza, stvarni karakter, jer je očigledno bilo da nije želio da se bavi profesurom. Sa nama je postupao gotovo cinično u pojedinim situacijama i samo su ga zanimali naši najdublji motivi. Uvijek smo govorili kakve bismo filmove pravili, šta mi mislimo da bi vrijedjelo da postane nova filmska tema, šta mi kao generacija možemo u tom smislu”, kazao je Radivojević.
Profesor Petrović, prema riječima Radivojevića, imao je ratnički, arogantan i odbijajući odnos prema studentima.
“Kada danas razmišljam o tome, shvatam da je imao pravi odnos. Ponašao se kao prema osobama koje će imati gorku sudbinu i koje čeka strašan posao. Znao je da ćemo, ako se odlučimo za film, čitav život ostati zarobljeni u tim strastima i pogledima na svijet. Nijesam ga odmah razumio, već tek nakon dosta godina”, kazao je Radivojević, koji je kod Petrovića diplomirao 1966. godine.
U svjetskom vrhu
Reditelj Branko Baletić, koji je nešto kasnije takođe bio na klasi kod Petrovića, nije ga upamtio kao hladnog i distanciranog. Kaže da se u to vrijeme već promijenio, budući da je bio postigao ogroman uspjeh svojim filmovima.
“Saša Petrović se bavio marginalnim, odbačenim ljudima. Otud Romi, otud sitni ljudi koje rat šamara i uništava. Njegov prvi film se zvao „Let nad močvarom” i to je paradigma njegovog života. Gadio se sredine u kojoj je živio. Let nad močvarom bio je let nad našim društvom, koje je tada bilo u neuporedivo boljoj situaciji nego što su današnja društva nastala od zemalja bivše Jugoslavije”, rekao je Baletić. On je podsjetio da su uz Petrovića tada stvarali i Dušan Makavejev i Zivojin Pavlović, koji su snimali vrhunske filmove i predstavljali Jugoslaviju na najvećim festivalima.
“Odgovorno kažem da je u tom trenutku, kasnih šezdesetih i čitavih sedamdesetih, jugoslovenski film bio u vrhu svjetske kinematografije. Unaprijed smo dobijali pozive na najveće svjetske festivale”, kazao je Baletić.
Nakon uvodnih riječi Baletića i Radivojevića, u kosoj sali Biblioteke prikazan je film „Skupljači perja”.
Prvaci svog dvorišta nijesu zašli iza ograde
Branko Baletić se prisjetio da je Aleksandar Saša Petrović govorio da je cilj svakog profesora da proba da skrati saznajni put studentima.
– Govorio je: „Ako je meni za nešto trebalo pet godina, ja moram vama da pomognem da vi to savladate za dvije godine. Drugi su jači i bolji od vas i morate uvijek znati bolje i više od svojih kolega i brže sazrijevati da bi bili ravnopravni“, kazao je Baletić.
To je, kaže, jako važno za Crnu Goru gdje caruju tzv. prvaci dvorišta.
“To su ljudi koji su možda u svom poslu i okruženju dobri, ali nikada nijesu prišli ogradi, a kamoli prešli iza ograde da vide šta se dešava u svijetu.
Saša Petrović, Dušan Makavejev, Živojin Pavlović i ostali, izašli su iza ograde i pokazali šta mogu. U tom smislu je tužno da su uslovi, iz ’66. ili ’68. godine, poslije pet decenija, u svim bivšim jugoslovenskim republikama lošiji, tj. lošiji je položaj kinematografije i uopšte kulture”, kazao je Baletić.
