“Aktuelnost nije kategorija u kojoj razmišljam i koja me zanima na bilo koji način. Ona pripada nekoj drugoj vrsti teatra koji mene ne privlači. Tekst ‘Hasanaginice’ je klasika, njegova bit kao i svim velikim stvarima nije samo u sadržaju, nego i u formi. Ona ne samo da zrači, ona i znači. Ovo je komad o ljubavi, a gdje je velika ljubav tu je i smrt. Eros i tanatos…. A između toga dvoga nesporazumi, nesporazumi, neljubav, otuđenje, volja za moć, opet volja za moć, i na kraju opet ljubav… O čovječnosti je ovdje riječ…”, istakao je on.
Prema njegovim riječima ova Hasanaginica je i naš doprinos buđenju empatije, a bez empatije nema ljudskosti.
“Upravo to nam nedostaje i upravo to se dešava. Odljuđujemo se, definitivno, na cijeloj planeti, rekao bih, kao da se otapa nešto…”, naveo je Marković.
Reditelj koji je već odavno osvojio jugoslovenski teatarski prostor kaže da sa posebnom pažnjom radi projekte u Crnoj Gori.
“Tako je zbog publike, koja me podržava od početka mojih početaka. Ja sam na tome duboko zahvalan. Baš zato što sam odavno negdje drugo, što ne zavisim ni od koga. U tome je moja sreća. Veliki dio te sreće dugujem prepoznavanju od publike u mom rodnom kraju. Ovo je moj naklon njima. Ovo kažem baš iskreno i sa poštovanjem. Nemam razloga nikakvog da ovo kažem osim dubokog naloga iz duše”, iskren je on.
Tragični lik Hasanaginice tumači Kristina Stevović, kojoj je reditelj prošle godine povjerio i ulogu Julije u komadu “Romeo i Julija” urađenom za Dubrovačke ljetnje igre. A na pitanje čime ga je ova mlada glumica osvojila Marković otkriva.
“Kristina Stevović je ekstremni talenat, a to znači jako puno toga. Ne samo senzibilitet i disciplinu, već i opuštenost, i snagu, i nervni sistem, i domaće vaspitanje i brisanje ega… Ta mala ima rijedak dar. Dar tragetkinje sa ex yu kapacitetom. Nije bilo lako u hrvatsko glumište dovesti Juliju iz Crne Gore, a zavoljeli su je, prvo kolege na probama, a potom i publika”, dodao je Marković.
Reditelj napominje da, osim u Kristinu Stevović, iskreno vjeruje i u druge mlade ovdašnje glumce sa kojima sarađuje još od komada “Lukrecija iliti ždero” u Gradskom pozorištu.
“Sa Momom Otaševićem radim četvrti put. On u beogradskoj ‘Antigoni’ briljira kao Hemon. Tu su, zatim, Emir Ćatović, Jelena Simić, divna kao Strašilo u ‘Ozu’, kao Marica u ‘Lukreciji’, Božo Zuber i u ‘Ozu’, i u ‘Lukreciji’ i u ‘Filomeni’, i u JDP-ovom ‘Sumnjivom licu’, Sanja Jovićević u ‘Ozu’, u dvije uloge. Baš imamo sjajnih glumaca, bogati smo, ja to znam, vjerujte mi. Pa Julija Milačić i Mišo Obradović, Miloš Pejović, sve su to divni mladi ljudi, gospočad… Ne mogu ih sve nabrojati, ogriješih se… Iz predstave u predstavu sve bolje radimo, uče od mene. Kontinuitet je nužnost… Apsolutna nužnost za bilo što… Ne može se u prvoj saradnji koliko u petoj dati. Tu je i Stefan Kapičić, koji toliko izrasta da je to milina gledati, eto i on je kod mene počeo…” Ali nijesu samo mladi glumci ti koji će u “Hasanaginici” zablistati, otkriva reditelj. Hasanagu igra Branislav Popović, tu su još velike glumice Anita Mančić i Rada Živković, u ulozi majki, Nebojša Kundačina, Aleksandar Srećković Kubura. Svi su oni izvanredno uradili svoj posao”, pocrtava reditelj.
Osim u Tivtu i Kotoru, Markovićevi komadi igraće se na brojnim scenama ovoga ljeta u regionu, ali i šire. Na Dubrovačkim ljetnjim igrama ponovo igra “Romeo i Julija” “Antigona” koju je režirao za Narodno pozorište u Beogradu, gostovaće na Kipru na svjetskom festivalu antičkog pozorišta, na festivalu u Pekingu predstaviće se “Uobraženi bolesnik”, u izvođenju JDP. Svemu tome ovaj se teatarski mag beskrajno raduje, ali i priželjkuje mali odmor nakon svega.
“Lijepo je da su te predstave prošle te selekcije, to su ozbiljni festivali. Radujem se svemu tome, ponosan sam pomalo, ali želim i odmor moj mali civilni život. Uželio sam ga se. Iza mene je baš puno rada… Biće još novih projekata i u regionu, biće predstava i u mom Gradskom, samo da se malo izodmaram… Valjda ja to još uvijek umijem”, kazao je Marković.
U susret tivatskoj premijeri, otkriva Marković, sve protiče u sjajnoj atmosferi. Scena u Bući je fenomenalna, kao i uslovi u kojima radi, zato je, kako kaže, sada sve na njemu.
“Sve može da bude dobro kad je čovjek talentovan i posvećen ozbiljno tome što radi. Scena u Bući je čarobna, u Tivtu je važan festival, rade ga zdušno, imam sve…Zaista je na meni sve sad. Rijetko ćete ovo čuti, ljudi ne vole da prezumu odgovornost, naprotiv, ja je evo uzimam. Moram reći onako kako jeste. Imam uslove, na meni je sad da dam. I daću vala!”, obećava Marković.
