Dragocjeno blago pisama i dnevnika u kojima su razotkrivene tajne nekih od najvećih književnih figura Francuske, ponuđeno je na aukciji 26. aprila u Parizu. Među 230 različitih rukopisa našle su se prepiske i dnevnici Gistava Flobera, Viktora Igoa i Marsela Prusta, kako i rijetko prvo izdanje Galileovih “Razgovora”.
Zbirka Žana Bone (79) iz Ženeve, koga smatraju najvećim kolekcionarem francuske književnosti na svijetu, samo je dio materijala prikupljenog tokom posljednjih 50 godina. Bona kaže da se osjeća “pomalo tužno” što mora da se rastane od Galilea:
“To je božanstvena knjiga i najbolji primjerak koji sam vidio, ali ne pripada mojoj zbirci jer je naučna knjiga i, pritom, nije dio francuske literature”, otkriva Bona za “Gardijan”.
I drugi primjerci ponuđeni na aukciji privukli su veliku pažnju. Ponajprije Floberovo pismo u kojem brani svoj roman “Gospođa Bovari” od optužbi da je razvratan. Nabrajajući mnoge klasične autore koji su mogli biti predmet sličnih optužbi, Flober piše: “Ja nijesam pisao za djevojčice, već za odrasle ljude, za književnost”.
Napisao ga je neposredno pred suđenje njemu i njegovom izdavaču za vrijeđanje javnog morala 1857. ali mu je bilo zabranjeno da ga objavi.
Na aukciji su se našla i pisma između Flobera i njegove ljubavnice Luiz Kole koja ilustruju njihov odnos ali ne rasvjetljavaju ništa o nastanku romana “Gospođa Bovari”, koji neki smatraju najboljim na svijetu.
Uz Floberovo pismo-odbranu, mnogo bi voljeli da posjeduju i lični dnevnik Viktora Igoa.

Tokom progonstva na ostrvu Gernziju, on je ubijao vrijeme seansama sa okretanjem stolova i razgovorima sa preminulim dragim osobama. Te spiritualističke seanse bile su jedan od razloga što su njegovi naslednici sakrili dnevnik, plašeći se da će mu on ukaljati ugled.
“Dnevnik je izvarnedno zanimljiv ali nije književnost. Mora da je u to vrijeme na Gernziju bilo baš dosadno, zapravo, još uvijek je tako. Igo se okrenuo prizivanju duhova da skrene misli. Dnevnik pokazuje da je bio vrlo impresioniran time”, ocjenjuje Bona čija je strast za sakupljanjem počela u desetoj godini kada je tronedjeljnim džeparcem platio izdanje renesansnog naučnika i satiričara Rablea iz 1820. Njegove kolekcije u međuvremenu su izlagane u najvećim svjetskim galerijama.
Najzabavnije pismo iz kolekcije je ono koje je Marsel Prust napisao svom stanodavcu, a koje nam otkriva jednog sasvim običnog pojedinca. U tom pismu, autor kapitalnog djela “U traganju za minulim vremenom”, bavi se daleko trivijalnijim stvarima. Naime, žali se na susjede koji glasno vode ljubav. Ali nije buka ta koja smeta Prustu: “Susjedi vode ljubav svaki drugi dan sa takvom pomamom da sam ljubomoran”, žali se pisac.



