U okviru tradicionalne manifestacije “Polimske književne staze” u Polimskom muzeju u Beranama održano je književno veče posvećeno velikanu jugoslovenskog pjesništva Dragomiru Brajkoviću. O Brajkovićevom životnom putu i umjetničkom opusu govorio je književnik Veselin Rakčević, navodeći da se radi o stvaraocu, koji je izborio visoko i časno mjesto u krugu sjajnog savremenog srpskog pjesništtva. Naglasio je da bi za ozbiljno kazivanje o književnom djelu Dragomira Brajkovića bio potreban seminar, do kojeg će, kako je ustvrdio doći, ako se ikad progleda u Crnoj Gori, piše Dan.
“Iz mnoštva naslova koje je ostavio iza sebe, osvrnuću se samo na jedan: „Krvava svadba u Brzavi”. Uspjela tema i sjajna metafora našeg prepoznatljivog mentaliteta, koji najčešće predstavlja ukletstvo. Misao o vremenu i nevremenu, jer sve je vrijeme, samo su ljudi epizodisti. I kako god razmišljali i djelovali, uvijek se moramo prisjećati one Njegoševe: „A svi ovi grdni pesporeci, po poretku nekome šljeduju”. Pa opet, pisac, ako to jeste, djeluje, ne na promjenu svijeta, već promjenu svijesti, a Dragomir se tu nije štedio do poslednjeg atoma snage dok je na tom poslu prije tačno sedam godina i sagorio”, naglasio je Rakčević.
Istakao je da se Brajkovićevo djelo taklo svega onoga što je vrijedno pominjati i njegovati.
“Brajkovićevim zemnim nestankom nije sagorjelo njegovo djelo, ono nam tek otvara dveri da ga u svojoj potpunosti sagledamo i tolkujemo. Njegov pulsirajući stih dotakao se valjano svega onoga što je vrijedno pamtiti. Apostrofirao je kosovski mit, razumije se, dotakao se metafizičkih tema i dilema tako da u njegovoj poeziji stoluju i vjetrovi vremena i neugasiva vatra života. Brajković je pisao i religiozne pjesme, i ne samo što ih je pisao već je nesebično priredio i objavio antologiju srpskog religioznog pjesništva „Bogotražitelji”, u kojoj su zastupljeni pisci od Svetog Save do savremenika. To je bilo jedinstveno djelo u ondašnjoj Jugoslaviji”, naveo je Rakčević, ističući da se Dragomir Brajković, kao urednik u Radio Beogradu, nesebično angažovao u afirmaciji mladih pjesničkih talenata od rodne Pisane Jele do Sutorune.
Prigodnu besjedu o Brajkovićevom književnom stvaralaštvu održao je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić, naglašavajući da je olovka bila predodređena da bude jedina igračka i oružje u rukama ovog velikog pisca.
“Brajković olovku, kako i sam kaže, nije nosio „u mali džep đe se olovke nose, no do srca…”. Kad takvo pero ili olovku umočite u srce šta god da napišete mora biti osobeno i prepoznatljivo, čuva se od puka i ostaje zadovijek da svjedoči kako ne izginu slovo o zavičaju i čovjeku u njemu. I doći će vrijeme da se i za olovkom ponovo zažali, ako ne bude iscrtavala i povezivala ona stara i nova predanja o vjeri u riječ, o vjeri u čovjeka, o vjeri u vjeru… A u Brajkovićevim pjesmama nije pukla puška u 23 slike, već olovka. Ona je ta koja je preskočila prag, i urezala u tavanice i čađave grede sve kašike, obroke, i nejač koja se tu prehrani. Pjesnik oživljava prećutane riječi i plaši se, jer iz „lude ruke i prazna puška opali”, kazao je Đurić.
Istakao je da je Brajkovićeva poezija bila jedinstvena, sa riječima koje traju i opominju „S pjesmom Brajković je davno banuo u naše sjećanje kako ne bismo zanijemili i zauvijek zakamenili”, zaključio je Đurić.
Tokom programa, čiji je medijator bila Irina Zečević, svoje pjesme govorili su su Janko Brajković, Dragomir Ćulafić, Radomir Stojanović, Vukić Garo Brajković, Velimir Ralević i Darko Jovović. Stihove Dragomira Brajkovića kazivao je glumac Bjelopoljskog pozorišta Peđa Vukojević. Veče je, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, organizovao beranski Centar za kulturu.
Vjerovao u zavičaj
Đurić je u svom obraćanju kazao da se Brajnović uvijek ima nade za njegov narod.
“Hodio je Brajković svuda, ali uvijek se vraćao zavičaju. Tako je ovaj putnik, kada je „onomad u varoš sašao”, shvatio da je sve kao što „pređe bijaše”, da ga niko ne čeka, nikome se ne nada i da je od zlata jabuka jedina koja ga u zavičaju dugo i željno čena. Skoro da nema pjesnika kome je i ovo juče i ovo danas bilo potaman. Razloge svih patnji, tuga i nesreće naroda svog, Brajković pokušava objasniti kroz predskazanja i biljege, vjerujući da će ovaj današnji kijamet, ova ljepota koja nije bez nene, nestati u sjaju molitvenih svijeća i da nad god zvona da zazone, zvone na vakat”, istakao je Đurić.
