Zbirka poezije „Predugo te nema“ Dragane Mrkić, predstavljena je preksinoć u sali „Zahumlja“. Na promociji su govorili novinar i publicista Vanja Kovačević, dramaturg i reditelj Obrad Nenezić, a stihove iz knjige čitao je dramski umjetnik Miro Nikolić.
Nova slika
“U svojoj poeziji Dragana Mrkić povlači paralelu između mastila i krvi, što nije nova slika, ali jeste autentična, jer je autorka osjeća kao svoju, kao neodvojiv dio svog bića. I, jer ne osjeća da tako treba, već da tako mora. I da ne može nikako drugačije. Da je jezik zaista kuća bivstva i da van njega ne postoji ništa. Ni ljubav, ni čovjek, ni svijet. U najnovijim pjesmama ista je, a istovremeno i drugačija u odnosu na ranije, jer je u ovoj zbirci prepoznajemo kao zreliju pjesnikinju. A poznato je da rast i razvoj nijesu dvije iste stvari. Neko može postati enormno velik, a da se ne razvije”, kazao je Vanja Kovačević.
Dramaturg i reditelj Obrad Nenezić, u stihu obratio se publici u autorki.
“I tako ja i ona se kao dva nadrndana filozofa nadmudrujemo, da nekako prebrodimo ponoć. Jer, po jutru se dan poznaje. A pisale su je zajedno Ahmatova i Cvetajeva. I još jedna koju ti ne poznaješ. A sa mnom je pila „brendi“ i govorila mi o porodici. O kćerkama. O mužu. O sreći. O kako se boji da im i dlaka fali sa glave. Jer ih toliko voli, da srce od toga staje. I duša se gasi. Da su sve njene riječi njima zavještane”, napisao je Nenezić.
Posebno značenje
Prema riječima autorke, naslov knjige se iskristalisao tako što je pjesma kojom se otvara knjiga posvećena njenom pokojnom ocu, pa je odlučila da se tako zbirka nazove.
“Osim ciklusa o familiji tu su i ciklusi „Haljina od snova“, zatim „Prljava kiša“, to je već ljubavna poezija. To je neko rascvjetavanje emocija u neku krošnju kasnije. Vidim da ljudi to lijepo prihvataju. Volim kada neko nađe neki stih za sebe ili pak pjesmu. Posebno mi je zadovoljstvo što sam večeras u Nikšiću. Knjiga je promovisana i u Podgorici i u Beranama”, navela je Mrkić.
Kako kaže, reći da si pjesnik u Nikšiću ima zaista posebno značenje.
“Volim i Zahumlje, jer sam ovdje uvijek dobrodošla da li kao autor ili kao neko ko je u publici. To je moja druga kuća. Previše jakih i iskrenih emocija obojilo je knjigu. Drugačije ne umijem. Kada nastaje pjesma ja je dosta često, moram da priznam, ovo prvi put kažem, da je često i sputavam. Onako brusim te pjesme, pa ih i sputavam. Ali, sad kad razmislim, ubuduće neću”, kazala je Mrkić.
Kako dalje tvrdi, godine daju poseban pečat umjetničkom stvaralaštvu.
“Kako godine idu iskustvo je drugačije. Poezija je zrelija i impresija drugačija, tako da obećavam da će biti drugačija i za novu zbirku. Materijala ima, jer je nešto moralo i da se skloni kada se ova zbirka radila. Ima materijala, ali čekam neko drugo vrijeme prosto da osjetim. Nemam kontinuitet da kažem da mora sljedeće godine izaći nova knjiga, nego kada osjetim da treba”, zaključila je Mrkić.
