Roman Vujice Ognjenovića „Čovjek koga su voljeli anđeli“ predstavljen je preksinoć u galerijskom prostoru Ljetnikovca Buća Luković.
Promociju je organizovao Centar za kulturu, a uz autora, koji živi i stvara u Herceg Novom, o romanu je govorio direktor Radio Tivta, Dragan Popadić.
U Ognjenovićevom novom djelu, prema riječima Popadića, ima topline Dostojevskog, Šekspirovog cinizma, Borhesove magije, Egziperijeve ljubavi, Njegoševe usamljenosti, mudrosti narodnog pjevača, a ponajviše hrišćanskog milosrđa.
“Poput velikih književnika i Vujica Ognjenović se pita zašto čovjek, po postupcima sličan anđelu, u shvatanju na Boga nalik, kako kaže Šekspir, ne ide dobrim, pravim Božijim putem. Njegov Obrad, glavni lik u romanu, pita se zašto čovjek ne stremi božanskoj savršenosti, već pati u svakodnevnoj borbi sa grijehovima. Slabostima smo zemlji privezani, pjeva Njegoš, a zašto je čovjek ostao zatočen u vjekovnom padu u beskraj, pita se Obrad. Zatrovani smo zabludama i grijesima. I pogrešno mislimo da smo savršeni, da smo uzor na zemlji. Savršeno je oko, savršena je ruka, ali naše ponašanje i postupci daleko su od toga. Razum nam nije savršen, ne zato što ne bi mogao biti, već zato što mislimo da jeste. I da ne treba da se usavršavamo. Od Boga nikad ne tražimo drugu pamet. Tražimo zdravlje, sreću, bogatstvo, ne i pamet. Mislimo da nam je postojeća dovoljna. Najbogolikije biće na zemlji je tako i najudaljenije od svog Tvorca. Pita se Obrad i zašto su ljudi moralni patuljci i kako doživljavaju vlastiti bezobrazluk. Smeta li to njima? Kako mogu podnositi sami sebe”, kazao je Popadić.
„Čovjek koga su voljeli anđeli” je knjiga koja se bavi tzv. vječitim istinama, jednom klasičnom vjerom u dobro.
“Čovjek može vjerovati u dobro, a da ne vjeruje u Boga i postojanje duhovnog svijeta. Komunisti su bili ateisti, a mnogi od njih su vjerovali u dobro. Knjiga ima i istorijsku katakteristiku, jer se kroz glavni lik prelamaju dramatični trenuci crnogorske istorije. Ona se bavi minulom epohom, ali viđenom očima pojedinca. Obradova priča bila bi jedna verzija crno gorske istorije. Događaji su autentični, desili su se, a imena su izmišljena. Ovo nije samo mini portret jedne porodice, nego i portret jednog univerzalnog lika balkanskog čovjeka. Globalno gledano, moglo bi se reći da je ovo roman o dobru i zlu, ili knjiga o nekim nevidljivim tajanstvenim silama koje vuku čovjeka u ambis, spriječavaju ga da uradi dobro i odvlači ga na pogrešan put. Ali, u knjizi su date i mogućnosti otpora čovjeka tim silama zla”, kazao je Ognjenović.
Odlomke iz djela čitala je novinarka Radio Tivta Sonja Štilet.
