Mladi reditelj Nikola Vučinić, student druge godine režije Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Nikole Vukčevića, upravo se vratio sa Kustendorfa sa nagradom “Bronzanim jajetom” za svoj kratkometražni film “Lumpen”.
Riječ je o sedmominutnom ostvarenju u kojem ovaj mladi umjetnik iz Nikšića pod uticajem štrajkova plete priču o radniku i njegovoj želji da sahrani psa lutalicu. “Lumpen”, koji je napravio pod mentorstvom profesorke Marije Perović, prije Kustendorfa prikazan je na FF Herceg Novi, martovskom Beogradskom festivalu, Braća Manaki i još nekim festivalima.
“Lumpen je moj ispit sa prve godine. Lumpen govori o industrijskom radniku koji nailazi na mrtvog psa lutalicu i odlučuje da ga sahrani. U ovom filmu sam se bavio pitanjima radničke klase i propale industrije. Taj film ima lijep festivalski život, koji je krunisan ovom nagradom”, naveo je on za Dan.
Nikola kaže da mu je ova nagrada mnogo znači.
“Ohrabrenje za dalje. I sam boravak na ovom festivalu i to što sam ušao u selekciju mnogo mi znači, jer je za jedno kratko vrijeme utihnula svaka sumnja i preispitivanje koje prati sve što radim u vezi filma. Taj festival je fantastičan, i utisci su sjajni”.
“Najbolja stvar na ovom festivalu je ta što spaja mlade autore koji još uče, sa stvaraocima koji su već ostvareni, koji su u samom vrhu svjetske kinematografije i prave fantastične filmove. Radionice su mjesto gdje možete da postavljate pitanja koja su vam važna. Kustendorf je jedan mali intimni festival, na kojem su vam ljudi dostupni u svakom momentu. Privilegija je biti tamo i slušati ljude poput Sorentina, Kusturice”.
Tema radničke klase koja nevoljno propada u okolnostima potpuno ruinirane industrije intrigira gotovo sve reditelja kod nas, pa i regionu.
“Prirodno je da ako pretendujete da se bavite kreativnim poslom posmatrate ono što vas okružuje i reagujete na to. Scenario za ovaj film se razvijao potpuno prirodno, kao ispit, u prvom semestru prve godine. To što su se u to vrijeme odvijali radnički štrajkovi na sve strane kod nas, što su ljudi spavali ispred zgrade Vlade inpirisalo je na pisanje scenarija. Meni je to što se dešavalo tada djelovalo kao vrlo surovo oduzimanje dostojanstva jednoj čitavoj generaciji ljudi. Vjerovatno je to uticalo da se bavim ovom temom. A, inače, u vizuelnom smislu industrijski prostori su me uvijek fascinarali. Dakle, i sa tog vizuelnog aspekta me je ta priča privlačila. Nekako, te dvije stvari su se spojile, priča koju sam želio da ispričam, prostor koji sam htio da smjestim u tu priču su se nekako objedinili i tako je snimljen Lumpen”.
“Moja trenutna preokupacija je da završim akademiju i da dvadesetogodišnji proces školovanja konačno prestane. Sa šest godina sam upisao osnovnu školu, a sa 26 i dalje studiram. Poslije toga svakako je to film. Pozorište me nikad nije zanimalo. Nadam se da će se moja karijera razvijati u pravcu filma”.
Mnoge stvari promijenile su se kada su mali i veliki ekran u pitanju. Kao da se filmska umjetnost seli na male ekrane. Uostalom, i na Kustendorfu je bilo riječi o tome.
“Brojna velika glumačka imena su prešla na televiziju, a za njima su krenuli i veliki reditelji. Pojavile su se i nove platforme kao što su Netflix i Amazon. Svakako da se stvari mijenjaju. Zavisi od toga da li ste optimista ili pesimista, prvi kažu da to film evoluira i da te stvari ništa ne mijenjaju, a pesimisti tvrde da za deset godina kinematografija neće biti ista. Film jeste bioskopska umjetnost ali evolvira, adaptira se. Lično smatram da to ne može značajnije da ga ugrozi i promijeni nego što je on sad primijenjen. Jer u ovom trenutku komercijalna kinematografija je predominantna i prostora za ono što zovemo nekim drugačijim filmom ima samo na festivalima. U suštini samo se distribucija mijenja. Svako vrijeme donosi nešto svoje. Ali, mislim da i danas imamo fantastične autore i da možemo od filmske umjetnosti očekivati u buduće velike stvari”.
“Želim ono čemu se nada svaki mladi reditelj – šansi da snimi dugometražni film. Da to bude na vrijeme i da mi se stvari razvijaju prirodno, na jedan lijep način. Želim da ostanem u svijetu filma, da mogu da živim od filma i da svoju karijeru gradim na filmu”.
