Slijedeći svoj skulptorski izraz, Sreten Milatović radi reljefe u kamenu dokazujući da racionalnost strukture i ekspresionizam izraza mogu naći zajednički jezik u jednom djelu, istakla je istoričarka umjetnosti Milica Bezmarević otvarajući izložbu Milatovićevih radova, preksinoć u galeriji „Centar”.
Snažna djela
Sreten Milatović kazao je da je izložbu posvetio rano preminuloj ćerki Aleksandri. Postavku naslovljenu ,,Noć I“, podsjeća on, čini oko 60 radova u granitu, a izloženi su i crteži.
“Rođen sam u Crnoj Gori i moj prvi susret sa likovnom kulturom desio se preko djela Petra Lubarde. Njegovi radovi me ,,proganjanju“ još od djetinjstva. Ta slika pejzaža Crne Gore mi je osnov, ali ne i glavna ideja vodilja. To je zapravo neko slikanje u malo tvrđem materijalu”, istakao je Milatović.
Kamen je, kaže umjetnik, materijal koji je najteže obrađivati, a pogotovo granit.
“Ovo je jablanički granit (gabro) koji je vrlo težak za obradu i prema njemu se mora oprezno postupiti. On ima sjajnu boju koja odgovara olovci, grafitu i ona me ponukala da baš u tom materijalu radim. Imam iskustva i u radu sa drugim materijalima, radio sam i u drvetu, a ovdje su izloženi i radovi u bronzi”, istakao je Milatović.
Kada je riječ o vezi izloženih skulptura i crteža, umjetnik ističe da je samo materijal drugi, a ideja je uglavnom ista.
“Da bi se napravila skulptura uvijek se počinje od crteža. Uvijek postoji ideja, naprave se crteži, pa se onda pristupi radu. Bilo bi previše skupo da se eksperimentiše direktno u materijalu”, rekao je Milatović.
Posvećenost radu
Milica Bezmarević smatra da u kvadratnim komadima reljefa, jednakih dimenzija, rađenim u jablaničkom granitu, Milatović njeguje jasnoću i otvorenu strukturu oblika, koja potom dozvoljava planirano i unaprijed osmišljeno frizno slaganje zadatog i promišljenog ritmovanja, čija se logika odvija po principu zlatnog presjeka.
“U svakom komadu reljefa, autor ostavlja usjeke, rascjepe, kamene brazde u koje ugrađuje sopstveni jezik skulptorskog postupka. Anonimna površina kamena tako oživljava pod tragovima vajarskog djelovanja i počinje da emituje jednu sasvim drugačiju, višeznačnu metaforu sveukupnog postojanja ili propadanja u kojoj se sabira sva silina, ne samo autorovog vlastitog iskustva življenja i trajanja, već i mnogobrojni arhetipski sadržaji duboko nagomilane memorije autentičnog podneblja”, ocijenila je Bezmarević.
Prema njenim riječima, u seriji crteža na platnu, koji se predstavljaju na ovoj izložbi, gest je djelimično silovitiji, slobodniji, ali i dalje na tragovima već usvojenog skulptorskog jezika.
“Čiste, bijele površine uokvirene gustim, crnim nanosima boje nagovještavaju i njeguju tu ideju praznine, oslobođenog prostora u smislu nekog misaonog i kontemplativnog procesa; smjernice ka prostoru koji postaje neomeđiv. Tako crteži zadržavaju svoju vlastitu autonomiju kojom, u sinergiji sa reljefima, odaju djelo visoke rafiniranosti i jedinstvene minimalističke sadržajnosti. Dosljednost i posvećenost vlastitom radu Milatoviću omogućava individualni otklon od opštih mjesta plastičkog jezika, što njegovom djelu osigurava važan prostor u tumačenju i praćenju skulpture danas”, istakla je Bezmarević.
Izložba se može pogledati narednih mjesec dana.
