Izložba radova slovenačke likovne umjetnice Cvetke Hojnik, pod naslovom „Transformacije”, otvorena je preksinoć u galeriji ,,Centar“. Umjetnica, koja se prvi put predstavlja crnogorskoj likovnoj publici, kazala je za Pobjedu da je izložila najnovije slike-objekte od kojih većina do sada nije nigdje izlagana.
U razgovoru za Pobjedu, Hojnik govori o aktuelnoj postavci, simbolici naslova izložbe, izložbama na kojima je do sada izlagala…
S obzirom na to da je ovo Vaše prvo samostalno predstavljanje u Crnoj Gori možete li nam približiti postavku koju ste izložili u galeriji ,,Centar?“
“Izloženi radovi prilagođeni su prostoru galerije tako da bi se napravila jedna složena kompozicija koja posjeduje određenu dinamiku. Izložena djela su različitih veličina od monumetlanih radova do minijatura. Radovi su monohromni, a ponegdje se javlja efekat crvenih tačaka koje funkcionišu kao tačke interesa”.
Zbog čega ste odabrali krug i kvadrat kao glavne elemente pomoću kojih gradite kompoziciju i šta nam možete reći o simbolici naslova izložbe?
“Naslov „Transformacije” sam odabrala jer ove slike imaju izraženu treću dimenziju. Ona se pojavljuje ili kao tekstura koja se nanosi na sliku ili se slika transformiše u objekat na zidu. Odlučila sam se za taj naslov zato što je to igra dva lika kruga i kvadrata koji se transformišu u elipsu i pravougaonik. Može se igrati sa teksturom na samom platnu ili su same teksture od različitih materijala i nanose se na elemente koji su na osnovnoj površini. Kombinacija pomenutih elemenata govori o međuljudskim odnosima onim između partnera, onim u porodici i onim koje postoje u institucijama kao što su sud, vrtić, škola. Krug kao ženski lik i kvadrat kao muški lik govore svoju priču u svakom od radova. Sam razvoj i epliog tih priča ostavljam posmatračevoj mašti”.
Crna boja dominira na izloženim radovima…
“Crna boja je u našoj kulturi boja žalosti. U drugim kulturama boja žalosti može biti i bijela i crvena. Crna boja ne označava samo žalost, već može predstavljati i ,,ništa“, jer je ona neboja. Upravo to ,,ništa“, koje tako često vezujemo za crnu boju, otvara veliki spektar interpretativnih mogućnosti. Na radovima se vidi da su to različite crne boje. Svaka tekstura, kada se oboji, dobija drugačiji crni sjaj. Zato je ta crna na slikama negdje sjajna, a negdje mat. To je ta igra na radovima. Ponegdje se pojavljuje i crvena boja koja simboliše ljubav, erotiku, ali i pažnju i upozorenje. To je boja koja nas upozorava na opasnost”.
Možete li našoj publici približiti svoje stvaralaštvo?
“Moji prvi radovi bili su urađeni od tekstilnih otpada koje sam kombinovala sa platnom, a djelove slika bojala sa akrilom. Ti početni radovi su bili veoma živopisni, karakterisale su ih jake boje. Potom sam boje reducirala i na kraju svela na bijelu, sivu i crnu koje sam komibovala sa crvenom. Moj magistarski rad, koji je svojevrsan omaž Lendavskim Jevrejima kojih više nema i činjenici da ljudi tek posle smrti postaju jednaki, bio je cijeli u bijeloj boji”.
Viša kustoskinja Gradskog muzeja u Varaždinu, Elizabeta Igrec, navela je da se „poigravate sa raznim akrilnim smjesama.” Koliko u umjetnosti ima prostora za igru?
“Jedan naš slikar kazao je da je igra ozbiljna stvar. Pa tako na svakoj površini ima mogućnosti za igru, ali moraš znati koliko dugo da se igraš na slikarskom platnu. Šta ćes napraviti zavisi od kompozicije i načina komponovanja kompozicijskih principa. U svakom čovjeku ,,čuči“ malo dijete. Kod nekih je to više, a kod drugih manje izraženo. Kod umjetnika je ta stvaralačka igra više izražena nego kod drugih ljudi”.
Predajete u Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost (modu i likovnu teoriju) i na stručnom studiju Dizajn materijala u Mariboru (crtanje i likovnu teoriju). Kakva ste iskustva stekli kao pedagog?
“Trudim se da svo svoje znaje prenesem na mlađe genaracije. Treba naučiti mlade da se ne mogu upisati u školu za primjenjene umjetnosti samo zato jer vole crtati, jer se onda dešava šok kada shvate šta pored toga još treba znati. Potrebno je znanje likovne teorije, simbola, boje, ritmike, harmonije. Moj cilj je da te mlade ljude naučim toliko da mogu da polože prijemni ispit na akademiji ili nekoj drugoj umjetničkoj školi”.
Izlagali ste na više od 80 samostalnih izložbi i učestvovali na 130 grupnih u Sloveniji i inostranstvu…
“Kod nas je veoma značajno izlagati na grupnim izložbama koje organizuje Savez društava likovnih umjetnika Slovenije. Važne su i međunarodne izložbe, pogotovo kada te pozovu organizatori. Na tim događajima vidiš šta drugi stvaraju i kakav princip rada imaju. Napomenula bih i da sam zajedno sa Ferijem Lainščakom autor likovno pjesničke zbirke ,,Suncogledice“ na četiri jezika. Radila sam i umjetničke knjige po poeziji Enza di Gracije, Moranidinija i Mika Markanda. To nijesu klasične knjige, već su različitih oblika i od različitih materija stakla, tekstila”.
Umjetnički put i život
Cvetka Hojnik rođena je u Murskoj Soboti. Diplomirala je na Prirodoslovno-tehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani, odsjek za tekstil, studijski program Dizajn tekstila i odjeće kot red. prof. Darka Slavca. Takođe je studirala savremene slikarske tehnike na Akademiji za likovnu umjetnost u klasi prof. Goreneca i prof. Vogelnika. Na Školi za crtanje i slikanje u Ljubljani dopunjuje obrazovanje magistarskim radom pod naslovom ,,En Soph, Asemblaži in teksturiranje skozi fraktale Kabale“ koji je dobio najvišu ocjenu.
Za svoje stvaralaštvo primila je više nagrada i priznanja među kojima je i nagrada za stvaralaštvo Društva likovnih umjetnika Maribor (2006. i 2014), posebno prizanje na izložbi ,,Hommage Spacalu“ u Italiji (2007), velika otkupna nagrada na ,,Ex Tempore” u Piranu na temu soli (2009), kao i priznanja gradonačelnika mr Antona Balažeka za dostignuća u oblasti kulture u domovini i inostranstvu (2013). Članica je Društva likovnih umjetnika Maribor, Saveza društava likovnih umjetnika Slovenije, Austrijskog društva likovnih umjetnika i Društva međunarodnih slobodnih umjetnika. Ima i status samostalnog kulturnog stvaraoca. Radi u svom ateljeu u Lendavi.
