Izuzetna ljepota kao tema svoje uporište nalazi u folklornim i mitološkim slojevima književnosti.
Naime, u folklornoj tradiciji pojavljuje se motiv uklete ili urokljive ljepote, koji podrazumijeva da se izuzetna ljepota mora platiti, to jest da svaki dar prirode i svaka izuzetnost ima svoju cijenu.
Sa druge strane, antička mitologija podrazumijeva izuzetnu ljepotu kao hibris. Gordi i sujetni bogovi antičke mitologije bili su ljubomorni na izuzetnu ljepotu ljudi i zbog toga su ih često, bez ikakvog razloga, kažnjavali strašnim mukama i naruživanjem njihove ljepote.
Iako često transponovan i preoblikovan u djelima naše književnosti, ovom motivu prvi daje centralno mjesto Laza Kostić. Kako su pisci dvadesetog vijeka u mnogome razumjeli i veličali ovog pjesnika i shvatali ga bolje nego njegovi savremenici, upravo zbog doze modernizma koju donosi djelo Laze Kostića, uopšte ne iznenađuje što će se neka od najvećih imena dvadesetog vijeka baviti upravo ovim motivom, koji će im poslužiti kao temelj izgradnje fabule.
„Maksim Crnojević“ Laze Kostića – sunovrat ideala muškosti gubitkom izuzetne ljepote
Laza Kostić u formiranju drame „Maksim Crnojević“ koristi tri dominantna uticaja na njegovo književno stvaralaštvo, a to su folklorna, antička tradicija i djelo Vilijema Šekspira.
Osnovni siže ove drame preuzet je iz balade „Ženidba Maksima Crnojevića“ , a motiv izuzetne ljepote postavljen je kao izvor ideala glavnog junaka.
Kada u Mlecima Maksimov otac, Ivo Crnojević, govori mletačkom duždu o svome sinu, on navodi da Maksim možda nije ni najpametniji, ni najveći junak, iako u njegovoj karakterizaciji ne izostaju i ove osobine, ali da je zato ljepota njegovog Makse nenadmašna.
Dakle, osnovni ideal Maksima Crnojevića proističe iz njegove izuzetne ljepote. Sva tragika ove drame proizlazi iz toga što Maksim, usljed teške bolesti, biva izranjavljen prištevima, i njegova ljepota biva naružena. Maksimov izgled se mijenja do te mjere da ga otac, a kasnije ni vjerenica Anđelija, neće prepoznati.
Sa gubitkom izuzetnosti započinje sunovraćenje ličnosti glavnog junaka i njegov put u tragično. Nakon što ga na mletačkom dvoru zamijeni njegov pobratim Miloš, izgledom identičan Maksimu, Maksim počinje da sumnja. Sumnja u sebe, Miloša, a najviše u snagu Anđelijine ljubavi.
Nakon što nizom nesporazuma o predaji Anđelije Maksimu, Maksim ubije Miloša, u šekspirovskom maniru, svi muški likovi ginu. Maksim, uvidjevši svoje greške, oduzima sebi život.
Oduzimanjem izuzetne ljepote, koja je kod Kostića gotovo istovjetna junaštvu u epskom pjesništvu kao vodećem idealu muškosti, započinje Maksimovo srljanje u tragično, koje će u petom činu kulminirati.
„Nečista krv“ Bore Stankovića – Sofkina ljepota kao žrtveno jagnje
Glavna junakinja romana „Nečista krv“, Sofka, obdarena je izuzetnom ljepotom, koja se u romanu stalno naglašava kao takva i tolika.
Ovo je roman o degeneraciji jedne hadžijske porodice, zatrovane nečistom krvlju, koja će svoj vrhunac dostići kroz Sofku i njenu djecu. Cijeli roman dat je upravo iz perspektive glavne junakinje, koja u djelu dobija ulogu lika reflektora.
Naime, Sofka je oduvijek znala i slutila da se takvoj i tolikoj njenoj ljepoti ne može naći ravan muškarac, zato je stalno sanjala o svom idealnom dragom, iako je znala da on neće doći. Međutim, kada je navršila dvadeset i šestu, Sofka počinje da strahuje da ne ostane usjedjelica.
Sa povratkom oca, koji je sa oslobođenjem Vranja prebjegao u Tursku, Sofka sluti prodaju kuće i propast svega njihovog, hadžijskog. Kako je Stanković maestralno isprepletao sudbinu glavne junakinje sa kućom velike porodice hadži-Trifunove, ona ni ne sluti da je umjesto kuće prodana upravo ona, Sofka.
Kada čuje da je otac daje za još nedoraslog dječaka, ona se suprostavlja, no, vidjevši očevu bijedu i sluteći skorašnji kraj porodice, ona odlučuje da se žrtvuje zarad oca i majke tom udajom.
Svojim silaskom u seoski ambijent iz hadžijskog statusa, Sofka kupuje kartu svoje propasti.
Osim što će njena ljepota zaludjeti njenog svekra, koji će, bježeći od nje, pobjeći u smrt, Sofka će svoju ljubav sa Tomčom izgubiti nakon što njen otac objelodani da ju je prodao kao stvar. Sa tim saznanjem, Tomča će tako i početi da je tretira, kao kupljenu stvar. Sofka, izmoždena poniženjima i nesrećom, diže ruke od svega i počinje da vene, njena ljepota blijedi.
Za njom ostaje samo priča o toj i tolikoj ljepoti Sofke efendi-Mitine, koja, kao i svi Stankovićevi junaci, prije fizičke smrti umire i onom duhovnom smrću koja nastupa gubljenjem sna, mladosti i ljepote.
„Anikina vremena“ Ive Andrića – ljepota kao okidač samouništenja
Kao i druge Andrićeve junakinje, tako se i Anika pred našim očima pojavljuje kao neugledna djevojčica, koja je jednog dana, nekim čudom, stasala u pravu ljepoticu. Iako je za sve stanovnike kasabe bila tuđinka kao i njena majka, svojom ljepotom Anika je očarala kasabalije i podvukla im se pod kožu.
Anika se zagleda u Mihaila Stranca, koji joj uzvraća simpatije, ali ovaj odnos se između njih naglo prekida.
Sveznajući pripovjedač to objašnjava traumom koja se vezuje za prvo Mihailovo ljubavno iskustvo. Međutim, taj nagli prekid obrušava se na Aniku, ona, gorda i beskrupulozna, ne znajući da li se sveti sebi ili njemu, otvara kuću za muškarce i njeno prisustvo na kasabu se spušta kao pošast. Mnogim porodicama zadavala je udarce, primajući u svoju kuću njihove ugledne sinove.
Međutim, kako je mnogo i o svakome znala, niko joj ništa nije mogao. Njeno zlo je raslo, a muškarci koje je olako odbacivala od sebe nisu pronalazili mira. Cijela je kasaba klela Aniku, a njena ljepota dozlogrdila je čak i njoj. Kada se i sama sebi smučila, priželjkivala je da je ubiju. Ne zna se ko se više osevapio kada je Anika pronađena mrtva. Nakon njene smrti kasaba je nastavila normalnim životom. Anika je svojom gordošću oskrnavila svoje srce, postala je zlo koje je salijetalo kasabu, a uhitilo samo sebe.
Ljepota je u književnom djelu često prisutna, u skladu sa estetičkim načelima, i idejom prikazivanja ljepote u lijepom. Međutim, kada je ona istaknuta kao izuzetna, stilski je naglašeno da će sudbina tog junaka završiti tragično, jer sve na svijetu ima svoju cijenu, pa tako i ljepota. Ipak za njom će ostati priča, koja će prerastati u pesme, priče i iz koje će se razviti čitave legende.
