Roman „Jana, samo privremeno u Bloku 9″ crnogorske autorke Sonje Ražnatović, objavljen je nedavno u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja, u sklopu biblioteke Savremena proza. U razgovoru za Dnevne novine, Ražnatović, koja je po profesiji inžinjer, govori o romanu prvijencu, pisanju i očekivanjima.
– NETPIČNO ODRASTANJE
“Jana, samo privremeno u Bloku 9” govori o odrastanju tinejdžerke Jane u ne baš tipičnoj porodici i, posljedično, ne baš tipičnoj atmosferi, kaže crnogorska autorka.
“To je umnogome doprinijelo da ona sazri prije vremena i osposobilo je da se u većini životnih situacija opisanih u romanu ona postavi mudrije i odgovornije od odraslih iz njenog neposrednog okruženja. Roman prati i žensku liniju u njenoj porodici, pokazujući kako su njene najmarkatnije predstavnice, majka i prababa, koliko god često bile sputane aktuelnim društvenim kontekstom, znale što hoće, a pogotovo šta neće, i uspijevale da smognu snage da se izbore za svoj životni izbor”, objašnjava Ražnatović.
Junakinja romana, inače, ne voli Blok 9, smatra ga ružnim i dosadnim naseljem, “bez imidža i duše”, precizira Ražnatović.
– DRUGAČIJE ŠTIVO
„Jana se u Blok 9 doseljava silom prilika, ostavljajući za sobom poznato životno okruženje u kojem se odlično snalazila, svoje društvo, svoj pogled s prozora… Srećom po nju, životne okolnosti su je, nedugo po doseljavanju, ‘izbavile’ odatle i boravku u mrskom Bloku 9 dale privremeni karakter”, kaže autorka, ističući da je njena želja bila da netipičnim naslovom, ali i kompletnim romanom ponudi našoj čitalačkoj publici jedno malo drugačije literarno štivo.
„Roman je nastao kao rezultat spoznaje da niko neće napisati baš onakvu knjigu kakvu sam oduvijek željela da pročitam. Nije mi preostajalo ništa drugo do da je sama napišem. Roman, inače, nije autobiografski, ni u jednom svom segmentu. Ličnih iskustava što se tiče, prisutna su jedino u formi muzičkih ili književnih afiniteta pojedinih likova”, navodi ona.
Na pitanje kakvu je poruku željela ovih romanom da prenese čitalačkoj publici, Ražnatović kaže da je njena namjera bila da podsjeti na to da uvijek treba da se vodimo dobronamjernim savjetima i iskustvima naših pretkinja.
“Slušajmo svoje hrabre, mudre, požrtvovane pretkinje, znaju one šta pričaju, ali najviše od svega slušajmo svoj unutrašnji glas (njemu je u romanu posvećeno prilično pažnje), posebno kad nam govori glasno i uporno. Njegujmo dijete u sebi i ne ustručavajmo se da odstupimo od uobičajenih i očekivanih obrazaca ponašanja, da budemo posebni, autentični i svoji”, smatra Ražnatović.
Na kraju, kaže da su prve reakcije na roman takve “da bi najbolje bilo da ih ignoriše, kako ne bi izgubila i ovo malo objektivnosti i distance”.
“Zaista, reakcije su više nego pozitivne i mnogo sam srećna zbog toga, mada sam svjesna da se knjiga tek pojavila i da još puno vremena treba da prođe dok ne budem stekla kompletnu i realnu sliku o tome koliko sam dobro obavila ovaj posao, gdje sam griješila i koji bi trebalo da budu pravci mog autorskog sazrijevanja”, zaključuje autorka.
Više o romanu prvijencu Sonje Ražnatović publika će biti u prilici da čuje na predstavljanju romana u KIC-u „Budo Tomović”, koje je zakazano za 26. decembar.
