Kultura

Specifičan kolaž stihova Vislave Šimborske

Foto: Duško Miljanić

Predstava “Malo o duši”, po tekstu Vislave Šimborske, a u adaptaciji i režiji crnogorske glumice Varje Đukić premijerno će biti izvedena u Velikoj sali Centra za kulturu Tivat večeras od 20.30 sati.

Predstava je nastala u koprodukciji CZK Tivat, Kraljevskog pozorišta Zetski dom i Ratkovićevih večeri poezije. U predstavi još učestvuju Nina Perović, koja je komponovala muziku i violonistkinja Ana Rašović. Poeziju Vislave Šimborske prevela je Biserka Rajčić.

“Malo o duši” je adaptacija 14 pjesama iz zbirke “Trenutak”, a izbor je “diktirala” dramaturška ideja da se u tri “nivoa” razvije monološka, dijaloška i konačno poezija koja izlazi svjesno tematski u dijalog ne samo sa čitaocem pojedinačno, već sa grupama, narodima, čovječanstvom, objašnjava Đukić.

“Dramaturgiju adaptacije formirala sam u tri segmenta. U prvom dijelu se pjesme “Trenutak”, “Oblaci”, “Negativ”, “Ćutanje bilja”, “Rani sati”, “Djevojčica svlači čaršav sa stola”, koje razvijaju suodnos faktografije, pjesnikinje smrti dok se upravo odvija neka vrsta buđenja, rađanja prvobitne dimenzije potrage za relativizacijom trajanja. Naslovna pjesma “Trenutak” upravo je pokušaj apsolutne relativizacije vremena. Slijede pjesme koje se razvijaju ritmički i muzički, mijenjaju poziciju sagledavanja sopstvene pozicije u odnosu na jezik, prirodu, pol, drugi pol, ljudski rod, ontologiju, antropologiju, biologiju, filozofiju, sociologiju, politiku, fiziku…. U drugom dijelu pjesme “Tušta i Tma” “Tri najneobičnije riječi”, “Iz sjećanja” i “Lista uzete”, uzimam kao situaciju u kojoj realizujemo karnevalizaciju prirode pjesništva pjesnikinje, glas se razmjenjuje dijaloški sa publikom. U trećem se osjeća karnevalizacija poezije koja samu sebe kao subjekta relativizuje, svoje domete, ulogu, društvene funkcije, preobraća se u direktnu, angažovanu i neupitnu etičku poziciju. Počinje upravo pjesmom po kojoj predstavi dajem naziv “Malo o duši”, precizira Đukić.

“Kolaž, kao dominantan pristup u oblikovanju forme čitave predstave kroz nekoliko segmenata kojima se u vidu dijaloga, pratnje i diskretnog muzičkog sjenčenja oblikuje čitanje poezije Šimborske, osmislila je i režirala Varja Đukić. Solo violina, kao aktivni učesnik na sceni, uz predhodno snimljen i muzički oblikovan audio zapis i ljudski glas, organska su cjelina iz koje se reprodukuje ovo specifično i nadasve zanimljivo čitanje poezije. Projekcija grafičkih sadržaja i teksta širom scene, vizuelni su okvir kreativnog doživljaja i artikulacije prezentovanog sadržaja”, stoji u najavi.

Send this to a friend