Izložba umjetnika Petra Delijevića može se pogledati do 3. decembra u podgoričkoj galeriji ,,Koncept Art Space“. Delijević se publici predstavlja 2D animacijom i crtežima izvedenim na zidovima galerije.
Za njegovo stvaralaštvo karakteristično je to što radove uvijek prilagođava prostoru u kojem izlaže. Približavajući nam postavku sa kojom se predstavio u galeriji ,,Koncept Art Space“, Delijević je kazao da je komplikovano verbalno opisati poetiku njegovog rada.
“Ako pričamo o samoj postavci, zanimljivo je što poslije dosta vremena ljudi mogu vidjeti moje crteže bez neke softverske obrade ili štampe na tapetama, kako sam to u posljednjih nekoliko godina bio prinuđen da radim zbog skučenih tehničkih mogućnosti galerija u Crnoj Gori. 2D animacija mojih crteža je takođe novina u mom radu. To je nešto za šta sam se od skoro zainteresovao iako sam još uvijek početnik pa i to što uradim više je neočekivan i spontan rezultat nego nešto unaprijed smišljeno i realizovano”, istakao je Delijević.
Koliko je prostor galerije bio inspirativan za izlaganje? U kojoj mjeri sam izložbeni prostor može da utiče na doživljaj djela?
” Za mene uvijek novi prostor znači nova postavka i drugačija od prethodne. Samo jednom se desilo, i to ne u potpunosti, da preselim iste radove sa jedne izložbe na drugu. To nije lako postići, ali baš zbog toga je i veliki izazov. Na neki način svaki prostor mi sam kaže šta u njemu treba da se izlaže i na koji način. Obično prvo pogledam prostor, malo boravim u njemu i dosta toga se samo kaže. Prostor je prilično bitan sam po sebi, ali ne više od onoga što se prikazuje u njemu, ne vjerujem da će bilo čije radove neki prostor učiniti bitno boljim”.
Kako biste opisali proces crtanja?
“Sam proces crtanja za mene predstavlja mogućnost suočavanja sa sopstvenom podsviješću, bio on mukotrpan ili uživalački, to je jedan pročišćujući proces. Čudno je kad sami sebe iznenadite jer se desi nešto neočekivano na papiru, nešto što nijeste ni znali da u vama postoji, a ispliva na crtežu. To vas dovede do uvida da nije sve što prolazi kroz vaš um vaše vlasništvo. Nekad mi to sve izgleda kao rezultat nekog tihog znanja koje je skriveno čak i u nama samima. Zbog svega toga mi je sam proces crtanja i najvažniji, sve posle što ide uz to, samopromovisanje, izlagačke aktivnosti itd. su nuspojave koje mi nijesu u tolikoj mjeri značajne”.
Istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić zapisala je da je vaš vizuelni izraz ,,tih jezik mogućnosti koji čini da vidimo i povjerujemo u svijet iza čulne percepcije i nama poznatih zakona”. Možete li se reći da ova ocjena opisuje srž vaših radova?
“Ljilja Karadžić je istoričarka umjetnosti i kustoskinja koja je među prvima prepoznala u mom radu kvalitet još prije nekoliko godina. Mislim da ni sam ne bih mogao tako adekvatno opisati ono što radim kao što je to uspjela ona. Jako je lijep osjećaj kad neko takav sagleda ono što radite na vama najprihvatljiviji način. U najvećoj mjeri mogu da joj budem zahvalan zbog većine izložbi koje sam imao u Crnoj Gori. Kad se radi o recepciji umjetničkog djela, uvijek mi se činilo da ga u najvećoj mjeri sačinjava subjektivni doživljaj, djelo je uvijek, na neki način, osuđeno na tu vrstu doživljaja, ne postoji neki univerzalni kriterijum koji bi bio objektivan. Razlog je možda što je i sama umjetnost, pogotovu savremena, u stvari najčešće subjektivna”.
Često ističete da vjerujete u iscjeliteljski potencijal umjetnosti…
“Mislim da od svih umjetnosti muzika u najvećoj mjeri posjeduje taj potencijal. Mislim da je to jedina preostala umjetnost koja je uvijek sposobna da dopre do najdubljih sfera našeg bića. Možda je muzika više uticala na moj rad nego bilo šta iz istorije likovne umjetnosti”.
Kakav je položaj likovnog umjetnika u našoj zemlji, i u kojoj mjeri je moguće živjeti od posla kojim se bavite?
“Pa to je već pitanje na koje svi vjerovatno imaju odgovor budući da ljudi znaju koliko kupuju umjetnička djela, u tom smislu sve je vrlo jasno. A sa druge strane, položaj umjetnika je odličan, nemate osam sati radno vrijeme, niko vam ne stoji nad glavom i govori kako i koliko ćete da radite, ne morate da ustajete u šest ujutro, to su već i neke blagodati umjetničkog života”.
