Od samoga početka izgradnje 1884. godine pa do naših dana Zetski dom svojim funkcijama i značenjem široko prevazilazi ono što se pod pojmom teatra u svijetu obično podrazumijeva. Osobenost nastanka u veoma specifičnima društvenim uslovima kao da je trajno odredila njegov naročiti značaj i simbolički karakter.
Za potrebe države
Pod krovom Zetskog doma, pored pozorišnih predstava, biće organizovane i izvođene vokalne i instrumentalne muzičke priredbe, koncerti, besjede, proslave, zabave sa igrankama, škole plesa, izložbe, sportske manifestacije (bilijar, šah, gimnastika, mačevanje) i bioskopske predstave…Tu će se začeti najznačajnije državne institucije nauke i kulture crnogorskoga naroda (čitaonica, biblioteka, muzej…), održavani su i istorijski značajni politički skupovi (obnarodovan prvi ustav i nekoliko godina po formiranju održavana zasedanja Crnogorske narodne skupštine i dr.).
Saglasno stanju i potrebama države i naroda, Zetski dom će dobijati funkcije primjerene ratnima vremenima. Tokom Balkanskih ratova Zetski dom je, umjesto umjetnicima, učenima ljudima i široj publici, svoja vrata otvorio onima kojima je bila potrebna medicinska pomoć. Pozorište je postalo odjeljenje Bolnice Danilo I sa Cetinja.
Tokom izgradnje i uređenja Zetskoga doma, koje nije tako kratko trajalo, dominantno je istican njegov značaj za razvoj umjetnosti, obrazovanja i nauke (druga škola u narodu) te, ne tako uzdržano, skretana pažnja da izgradnjom kuće kulture Crna Gora jasno pokazuje Evropi da više nije samo junačko gnijezdo nego i gaj pjevača koja svoje snage dominatno okreće ka mirnodopskome razvoju. Diplomatskima krugovima je naime sugerisano da vrijeme ratova i ratnih bolnica Crna Gora ostavlja za sobom.
U okruženju, međutim, mogućnost da Zetski dom bude i bolnica ipak je pominjana. Na samom početku izlaženja, sarajevski ilustrovani list „Nada” (br. 2. za 1895. godinu) iz pera Nika Ivankovića donosi prilog o Zetskom domu sa nekoliko veoma interesantnih zapažanja. Za Zetski dom se, naime, između ostaloga ističe:
„Nema crnogorske kuće, koja se njime ne diči i ne ponosi ta svaka je kuća ponešto dala te je on podignut žrtvom cjelokupnog naroda crnogorskog”.
Ivanković se u prilogu osvrće i na funkcije ovoga zdanja, pa u vezi sa time zaključuje:
„Cetinje je odista oskudijevalo jednim većim prosvjetnim zdanjem, koje bi moglo da posluži i kao pozorište i kao čitaonica i knjižnica i kao narodni muzej, a za vrijeme rata kao sklonište i privremena bolnica ranjenicima…”
Tako je u inostranoj periodici ukazano i na ovakvu mogućnost korišćenja prostora u Zetskom domu. Dvije godine kasnije autor ovoga teksta, Niko Đ. Ivanković doći će u Crnu Goru da tu živi. Od septembra 1887. godine na platnom je spisku Ministarstva prosvjete, određen da od učenika III i IV razreda Gimnazije formira „đačku legiju“ radi vojničkih vježbanja. Krajem te godine, na Profesorskom zboru, Ivanković je izabran je za sekretara Gimnazije. Pored „Nade” priloge objavljuje u Luči, Nevesinju i Onogoštu. Ubrzo iz Cetinja prelazi da živi u Nikšić, gdje će biti prvi predsjednik društva „Zahumlje“. Septembra 1899. godine otvara prvu knjižaru u Nikšiću.
Nekoliko činjenica
Zetski dom se građevinski nedovršen počeo kristiti još 1888. godine. O Mitrovdanu te godine u zdanje se uselilo Društvo cetinjske čitaonice i već o Nikoljdanu iste godine prikazalo pozorišnu predstavu. Podudarilo se tom prilikom nekoliko činjenica koje valja pamtiti kada je u pitanju crnogorska pozorišna umjetnost 19. stoljeća. Po prvi put je, u prvome zdanju naročito građenome za potrebe kulture, prikazana pozorišna predstava. Objavljen je u crnogorskoj periodici prvi pozorišni afiš koji najavljuje domaću pozorišnu produkciju. Ovom predstavom (u čast imendana knjaza Nikole Prvog igrana je, naravno, njegova „Balkanska carica”) završava se prva etapa (1884-1888) razvoja redovnog i organizovanog pozorišnog života u Crnoj Gori. Poslije ove predstve na pozorišnoj pozorinici više neće biti neposredno angažovane ličnosti tako krupnog državnog i društvenog formata: knjaževi rođaci, ministri, vojvode, serdari, profesori, ugledni trgovci …
Dvije sezone
Kraljevina Crna Gora u svom kratkome trajanju imaće bezratnu samo jednu čitavu kalendarsku godinu. Saglasno takvim uslovima tek osnovano državno profesionalno pozorište uspjelo je da ostvari samo dvije redovne pozorišne sezone (1910/11. i 1911/12.). Pripreme treće redovne sezone prekinule su ratne aktivnosti. Nastajanjem ratnih prilika pozorište u Zetskome domu je odmah zatvoreno, dok su domaći i po ugovoru angažovani profesionalni glumci sa strane, prihvatili obaveze u skladu sa ratnim potrebama u državama čiji su državljani. U vrijeme rata i samo zdanje pozorišta dobiće drugačiju namjenu. Zetski dom će funkcionisati kao ratna bolnica. Poslije formalnoga zatvaranja Pozorišta upravnik KCNP Pero Bogdanović je obavijestio Ministrstvo prosvjete i crkvenih poslova o stanju u ovoj državnoj ustanovi i obavezama prema glumcima sa kojima imaju ranije potpisane ugovore:
„Čim je nastupilo ratno stanje, potpisani upravnik Kraljevskog pozorišta odmah je raspustio glumačku družinu i Pozorište zatvorio na neodređeno vrijeme. U isti mah je i svijem angažovanim članovima otkazao na dva mjeseca unaprijed”.
Glumci su, naime, u skladu sa potpisanima ugovorima, imali pravo na dvomjesečnu platu za slučaj jednostranog raskida od strane Pozorišta. U pomenutom dopisu Upravnik dalje precizira da sve obaveze prema glumcima, članovima ansambla KCNP prestaju nakon dva mjeseca od raskida ugovora tj. sa 20. novembrom 1912. godine. Treba primijetiti da na ovom dokumentu profesor Pero Bogdanović ispod svoga potpisa navodi i aktuelno angažovanje i funkciju: upravnik Kraljevskoga Pozorišta, sada upravnik bolnice Crvenoga Krsta u Luarzi (Luarze) na Bojani.
Upravnik Pero Bogdanović je precizno obavijestio Ministrstvo prosvjete i o drugima postupcima koje je preduzeo pošto je pozorište oficijelno zatvoreno:
„Iza toga je pozorišno imanje sklonjeno, a zgrada je preudešena za bolnicu i ranjenike”.
U Zetskom domu će, naime, kao i u drugima državnima zdanjima na Cetinju, tokom rata biti stacionirani i liječeni ranjenici sa bojišta i bolesnici.
Ranjenici u teatru
Prema dokumentu koji se čuva u Državnome arhivu, Uprava dvora je 19. aprila 1913. godine primila izvještaj da se na Cetinju u državnima zdanjima liječi 934 lica (735 ranjenika i 199 bolesnika). U Zetskom domu je bilo smješteno 37 ranjenika, dok je u Vojnom stanu smješteno 340 ranjenika i 12 bolesnika, u Gimnaziji i dvije osnovne škole 54 ranjenih i 79 bolesnih; u Kadetskome korpusu 51 ranjenik; u Vladinom domu (na gornjem i donjem spratu) 131 ranjenik i 46 bolesnika; Oblasni sud i dvje kuće Burića 21 ranjenik i 55 bolesnika; Muzika i Italijanska škola 58 ranjenih i šest bolesnih. U samoj Bolnici Danilo I bilo je stacionirano 53 ranjenika i jedan bolesnik. U to vrijeme za potrebe Ministrastva finansija posebno su vođene evidencije o troškovima u zdanjima gdje su liječeni bolesni i ranjeni. Za ilustraciju navodimo nekoliko podataka zabilježenih u jednom od Izvoda cjelokupnih rashoda vojne bolnice „Zetski dom” na Cetinju. Iz toga dokumenta saznajemo da je, na primjer, u periodu februar-mart 1913. godine potrošeno za hljeb 573,66 perpera, za meso 1137, 20 perpera, za drva 830, 90 perpera …
Pozorište je uvijek veoma osjetljiv indikator stanja u svima društvima, ali je teško naći još neko pozorišno zdanje pod čijim je krovom, pored obezbjeđivanja uslova za obavljanje čitavog niza umjetničkih, obrazovnih i naučnih funkcija, pruženo gostoprimstvo značajnim događajima iz političke, državne, diplomatske sfere, te koje je od samoga sazdanja kroz trajanje duže od stoljeća, neprestalno nagovještavalo i u svemu dijelilo sudbinu i domašaje naroda i države kojima pripada kao što je to slučaj sa Zetskim domom.
Oficijelno otvaranje i jubilarna godina
Zetski dom je građevinski dovršen, uređen i oficijelno otvoren 1896. godine. U jubilarnoj godini dva stoljeća dinastije Petrovića prikazana je nova knjaževa drama „Knjaz Arvanit“ da bi domaći stalni profesionalni ansambl bio formiran tek 1910. gdine. U susret velikoj svečanosti povodom jubileja suverena (50 godina na prijestolu i zlatni pir) te obnove dostojanstva kraljevine za državu Crnu Gori u Zetskom domu je 16. maja otvoren stalni domaći profesionalni teatar Knjaževsko, odnosno Kraljevsko crnogorsko narodno pozorište.
