Međunarodni muzički festival A tempo biće održan od 4. do 12. aprila. Manifestaciju koja je tokom proteklih 16 godina, uprkos brojnim preprekama istrajna u važnoj misiji promovisanja kvaliteta u muzici, otvoriće i ove godine koncert Crnogorskog simfonijskog orkestra na Velikoj sceni CNP-a, piše Pobjeda.
Sa kakvim se izazovima suočava XVI A tempo, šta je u fokusu novog izdanja, ali i kakva su stremljenja festivala za neke buduće dane, za Pobjedu govori direktor Muzičkog centra Crne Gore i selektor festivala Žarko Mirković.
“U predgovoru ovogodišnjeg kataloga stoji da je A tempo uvijek bio u skladu sa okruženjem, a ispred njegovih stvarnih potreba i mogućnosti. Ta rečenica nije posljedica prepotencije, nego izuzetne odgovornosti koju festival nameće. Zadatak tih manifestacija kod nas nije zasjenjivanje zasićene publike, što je u nekim sredinama logično, već da omoguće dodir sa različitim, manje poznatim vrijednostima u muzici i oko nje, da unaprijeđuju kulturni ambijent i kroz vlastitu produkciju otkrivaju i usmjeravaju kreativni potencijal sredine koja je u razvoju ili objektivno u zaostatku za svojim vremenom. Ili, jezikom političara da ostavljamo što dublji i trajniji trag u današnjoj crnogorskoj muzici i ljudima, i tako jačamo temelje na kojima će se sjutra graditi i brže i više i bolje”, kaže Mirković.
“Kriterijum je uvijek isti dobra muzika i što bolji izvođači okupljeni oko ideje koja nam se čini značajnom za sredinu. Moto ovogodišnjeg festivala je ‘Orkestri i ansambli’ i iza toga se krije rijetka prilika da, osim dva naša, u kontinuitetu čujemo novu muziku za sastave koji kod nas još ne postoje”.
Na sedam koncerata čućemo različite ansamble: simfonijski orkestar, hor, kamerne ansamble, etno orkestar, big bend…
“Izuzetno visok nivo i ujednačenost ansambala svakako je jedno od obilježja ovogodišnjeg festivala, ali pažnju bih skrenuo na dvije knjige koje promovišemo: Zbirku savremenih kompozicija za gitaru inspirisanih Crnom Gorom, koju je priredila Jelica Mijanović, i Zbornik narodnih pjesama po pjevanju čuvenog Hamdije Šahinpašića, koju je prije 50 godina uobličio ne manje poznati etnomuzikolog Miodrag Vasiljević. Veoma smo zadovoljni što smo, u saradnji sa njegovim nasljednicima, nakon pedeset godina uspjeli da je objavimo kod nas. Vjerujem da obje knjige, svaka na svoj način, mogu predstavljati vrijedan doprinos muzici šireg prostora”.
Publika se može privući raznim i praznim atrakcijama kako to čine mnogi, posebno industrija zabave, smatra Mirković.
“Ali to nije naš posao i mi publici dugujemo nešto drugo. Nije cilj samo puna dvorana, već ono što oni koji dođu odnesu u sebi nakon koncerta, koliko dugo takvi utisci traju, kakva razmišljanja i koje vrijednosti podstiču. Različiti žanrovi su prirodna potreba sredine koja u muzici tek uspostavlja sebe, a najbolje u svakom od njih jedan je od putokaza koji i nas i publiku usmjerava ka lijepom i vrijednom”.
Prošle godine A tempo je izašao iz CNP-a, pa je jedan koncert bio upriličen na otvorenom, u atrijumu Kapital plaze.
“Atrijum Kapital plaze je novo, zanimljivo i živo mjesto. Ove godine u njemu ćemo organizovati koncert Big benda RTS sa Stjepkom Gutom. Razmišljamo i o drugim prostorima, poput gradskog trga na kojem smo svirali prošle jeseni. Ipak, festival se potvrđuje i prihvata prvenstveno zbog svog koncepta, sadržaja, umjetničkih dometa kao i šire društvene funkcije koju ostvaruje”.
Koncept festivala se nije promijenio u odnosu na prethodne godine. Niti ga je potrebno mijenjati po svaku cijenu, niti je moguće u ovim uslovima. Čini se da ovakvi kakvi jesmo, još uvijek zanimamo izvođače, publiku i sami sebe, smtra Mirković.
“Mnogo je ciljeva koji festival u Crnoj Gori može da ispunjava. U odnosu na prostor, tradiciju, savremenost i buduće vrijeme, naše snage, goste, edukaciju, profesionalizam, saradnju, motivaciju sredine…Ako se dio ovoga kontinuirano ostvaruje makar i u manjoj mjeri, a mi smo tu relativno dugo, onda naš posao nije bez smisla. Očekujem da će i ovogodišnje izdanje festivala potvrditi dosljednost u dostizanju tih ciljeva”.
I poslije petnaest godina postojanja A tempo još nije riješio elementarno pitanje opstanka.
“Nijesam siguran da je u našim okolnostima išta sasvim čvrsto i trajno, pa ni festivali. I oni podrazumijevaju konstantnu neizvjesnost i iznenađenja i ne znam festival kod nas čiji se producenti ne pitaju šta će sa njim biti naredne godine. Prvi uslov je da znate makar jedan način kako da održite postojeći nivo ili odete korak dalje i da ste pri tom dovoljno samokritični. Nakon toga su različite pojedinačne energije i njihovo objedinjavanje, a onda, prijatelji, novac, prostor i mnogo čega drugog. Nije teško vidjeti šta od toga imamo, a šta ne”.
A tempo je rijedak muzički biser u Crnoj Gori, a sve više dobija na reputaciji i u regionu.
“A tempo je jedan od rijetkih dugoročnih poslova, posvećen muzici i njenim prijateljima koji, zajedno sa mnogima, za sada obavljamo na valjan način. Njegovih šesnaest godina daju nešto uljepšanu sliku opšteg stanja naše muzike, nesumnjivu potvrdu njenog svestranog napretka u posljednjoj deceniji i prilično tačan zbir naših trenutnih mogućnosti i naših nedostataka”.
“Ako je region samo najbliže tržište, a festival mjesto na kojem međusobno trampimo sebe i ‘domaće proizvode’ , onda je i njegova uloga upitna. Ali, kada se na njemu susrijeću plemeniti ljudi kakvi su najčešće umjetnici, svjesni upućenosti jednih na druge i istine da u svakom od njih ima dosta ‘drugog i drugačijeg’; kada u tim susretima ne trguju niti sobom niti svojom umjetnošću, već daju najbolje iz sebe i svog nasljeđa; kad se uzajamno obogaćuju a to što steknu kasnije dijele bez ostatka svuda gdje dospiju, onda festival, bio mali ili veliki, ima dovoljan razlog postojanja i u svojoj sredini i u okruženju”.
Uz kontinuiranu podršku Ministarstvu kulture, od prošle godine među prijatelje festivala svrstao se i Glavni grad.
“To je veoma značajno i za grad i za nas, a i svjedoči o postepenom mijenjanju odnosa sredine prema umjetnosti. Nadamo se da je to tek početak. Ipak, sva podrška, posebno finansijska, relativizovana je novim modelom finansiranja koji nam je ove godine nametnut. Kroz redovan godišnji budžet država pomaže A tempo ne kao posebnu manifestaciju, već kao jednu od djelatnosti Muzičkog centra Crne Gore. Sa druge strane, finansijska pomoć festivalu koju je Glavni grad počeo da izdvaja poslije petnaest godina našeg postojanja, kao i učešće ostalih sponzora, država tretira kao naš ‘prihod’ , i za toliko nam automatski umanjuje već odobreni godišnji budžet!? Sav novac iz drugih izvora namijenjen festivalu, zajedno sa našim sredstvima utrošimo u pripremu i realizaciju programa i tu nema nikakvog prihoda, osim u logici finansijske vlasti. Takva logika obeshrabruje svaki pokušaj saradnje, jačanje svijesti o značaju muzike i festivala, širenje i društvene i finansijske baze i stvaranje uslova za razvoj i bolji položaj muzike u društvu. Kad je već dopušteno, možda je nekom i privlačno živjeti samo na tankim državnim jaslama, i stati sa poslom čim se one isprazne, ali nijesmo tu da radimo ono što je najlakše već ono što mislimo da je od koristi našoj muzici”.
I FESTIVAL UTIČE NA FORMIRANJE I USMJERAVANJE UKUSA PUBLIKE
“Formiranje muzičkog ukusa je trajan proces i gradi se različitim sredstvima. Siguran sam da će svi, posebno mladi, koji će na zatvaranju našeg festivala pjevati ili slušati Verdijev Rekvijem, nakon koncerta imati nešto drugačiji odnos prema muzici. I dalje će najviše slušati ono što su i do tada, ali vjerujem novim ušima i drugačijom glavom. I festival može uticati na formiranje i usmjeravanje ukusa publike, ne kao rampa kojom zaustavljamo ono čemu se protivimo ili što ne volimo, nego kao svetionik čiju vrijednost najbolje znaju oni kojima je potreban, ali čiju neophodnost i poruke koje šalje, koristili ih ili ne, niko ne dovodi u pitanje”.
