Bosna i Hercegovina je dobila svoj prvi filmski muzej, simbolično nazvan Valter brani Sarajevo, prema istoimenom filmskom klasiku reditelja Hajrudina Šibe Krvavca. Muzej je za javnost otvoren 6. aprila, na Dan grada Sarajeva. Nastao je u kreativnoj produkciji Filmskog centra Sarajevo i zamišljen je kao atraktivan filmsko-scenografski muzej sa eksponatima iz vremena snimanja filma, ali i sa pratećim mapiranjem lokacija na kojima se snimao film po kojem nosi naziv, vezanim i za istorijsku ličnost Valtera. Jasmin Duraković, rukovodilac ovog projekta i idejni pokretač muzeja u ime Filmskog centra Sarajevo govori za RSE o ovom projektu.
RSE: Zašto Muzej Valter brani Sarajevo?
Duraković: Bosanskohercegovačka kinematografija sigurno ima velikih autora, velikih djela, dosta bogatu tradiciju, s obzirom na to da je to mala evropska zemlja. U nekom promišljanju šta zapravo može biti jedan od prvih koraka u tom smislu, afirmaciji onoga što je naša filmska kulturna baština, nekako se nametnula ideja da radimo Muzej Valter brani Sarajevo, iz više razloga.
To je kultno djelo naše kinematografije, to je najgledaniji film iz BiH ikada. Sa druge strane, taj film je postao više od toga, on je simbol jednoga grada, grada Sarajeva i na neki način simbol jednoga vremena. Sve su to su bili razlozi zbog čega smo se opredijelili da radimo upravo ovaj muzej posvećen filmu “Valter brani Sarajevo”.
RSE: Šta će sve posjetioci imati priliku da vide u muzeju?
Duraković: Mi smo krenuli od toga da pravimo filmski muzej. Sama ta postavka filmskog muzeja je podrazumijevala da promišljamo da ga radimo kao set jednog igranog filma, dakle da uđemo u rekonstrukciju scenografskih scena iz filma i svih pratećih stvari. Osim scenografije, to su rekviziti, kostimi i sve ono što čini set jednog filma. To smo kombinovali sa elementima Muzeja voštanih figura, gdje smo kroz taj oblik napravili autora filma i glavne glumce. Osim toga, imamo i jedan poseban audio miks zvuka iz filma i to je neka vrsta zvučnog i prostornog 3D-a. Naravno da će to pratiti i dokumentacija o samom snimanju filma, kada se dešavalo i multimedija.
Ono što u narednoj fazi želimo, već smo započeli neke korake u tom pravcu, je saradnja sa turističkim agencijama u Sarajevu. Želimo da mapiramo lokacije na kojima je film sniman i da kroz to ponudimo jednu širu priču, da na jedan efektan način pokušamo da napravimo multimediju i digitalnu platformu.
RSE: Kolika je cijena karte i kakvo je radno vrijeme?
Duraković: Radno vrijeme je svaki dan, kao i svaki drugi muzej u Sarajevu. U prvoj fazi to je od 09:00 – 17:00, ali mislimo da proširimo radno vrijeme, kako se bude širila i turistička sezona.
Ulaz je 10 KM (pet eura), s tim da ćemo imati jedan dan u sedmici koji ćemo zvati Dan otvorenih vrata. Taj dan će biti cijena karte pet KM za sve posjetioce muzeja.
Naravno, postoje tu i ti posebni programi za škole, za studente, za studente Umjetničke akademije. Pokušavamo na taj način da približimo toj grupaciji priliku da vidi muzej i da se upozna sa tradicijom filma BiH.
RSE: Ko čini ekipu koja je radila na postavci muzeja?
Duraković: Izvođač radova i producent čitavog projekta je sam Filmski centar. Mi smo u Centru osmislili tu ideju i koncept. Potom smo okupili filmske radnike. Glavni scenograf i neka vrsta art direktora je Osman Arslanagić, naš poznati scenograf, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti. Voštane figure su radili akademski vajari: Lejla Čehajić i Ramiz Sućeska. Dizajner projekta je bila Sanja Kulenović. Uključili smo i jako puno filmskih radnika: patineri, maketari, kostimografi i tako dalje. Dado Đihan, poznati kompozitor, je radio audio miks.
Pošto smo mi ljudi iz filmske industrije, mi znamo ko su ljudi koji dobro rade svoj posao. Išli smo na to da, sve ono što je najkreativnije, uključimo u ovaj projekat i da domaća pamet pokuša da napravi ovakav koncept muzeja.
RSE: Neizbježno je pitanje i oko finansija. Da li ste imali podršku Grada, Države i da li je zatvorena finansijska konstrukcija?
Duraković: Filmski centar Sarajevo je prošle godine izuzetno dobro poslovao, nakon dugogodišnje krize. On je u prošloj godini, na tržištu, kroz svoje usluge, TV prava i druge stvari, ostvario dobit od 264.000 KM (oko 134.000 eura). Mi smo praktično najvećim dijelom ušli sa vlastitim sredstvima u ovaj projekt, znajući da, ako uđemo, mi moramo smoći snage da ga završimo, bez obzira da li nas neko podržao ili ne.
Srećom, u završnoj fazi postavke projekta i drugi su prepoznali značaj ovog projekta. Kroz finansijsku podršku je ušao i Grad Sarajevo, potom i Turistička zajednica Kantona Sarajevo. Imamo i niz drugih partnera, koji su sa nama u saradnji, poput Istorijskog muzeja, koji sa nama sarađuje i imamo zajedničke planove. Tu su i producentske kuće iz regije. Jadran film je dobavio dobar fundus, kao i brojne druge institucije.
U nekom finansijskom pogledu, najveći dio sredstava je iz svog vlastitog poslovanja obezbijedio Filmski centar Sarajevo i obezbijedio je finansijsku konstrukciju muzeja. U narednoj fazi želimo neke stvari da poboljšamo i razvijamo i na tome ćemo raditi.
RSE: Spomenuli ste ranije, u nekim intervjuima, da je Muzej Valter brani Sarajevo prvi korak ka jednom sistematskom očuvanju kinematografije BiH, od 1945. do 1992. godine. Možete li pojasniti kakvi su planovi za budućnost?
Duraković: Mi smo već prošle godine započeli akciju koja se zove “Sačuvaj filmsko blago BiH”. Tu je napravljen niz koraka koji su neophodni, budući da je to jedan veliki filmski katalog, od nekih 90 igranih filmova, preko 700 dokumentarnih filmova i druge arhive. To je zapravo neka vrsta najvećeg vizuelnog arhiva koji postoji u BiH.
Prioritet je proces digitalizacije. Mi već radimo na tome. Ove godine planiramo da nabavimo tehniku, koja je potrebna za procese prebacivanja film sa trake od 35 mm na 4K. Sa druge strane, radimo na projektu razvoja i oživljavanja nekadašnjeg filmskog studija Jagomir Bosna film. Sve je to u funkciji promocije naše kulturne baštine.
Ovaj primjer Valtera pokazuje da kulturna baština nije mrtva stvar i da to ima svoju, čak i tržišnu vrijednost. Naša namjera je da ono što je sigurno filmsko blago BiH učinimo dostupnim ljudima. U tom smislu sada radimo digitalnu platformu, da ljudi mogu pogledati filmove u novim tehnologijama, radimo neke retrospektive filmova.
Naredne sedmice se u Novom Pazaru otvara novo kino. Otvara ga digitalna verzija Valtera, ali prikazujemo i ciklus filmova iz BiH. U narednih mjesec dana će biti retrospektiva filma BiH, našeg kataloga u Beču, u bečkoj Kinoteci, potom u Francuskoj. Čeka nas niz aktivnosti koje su povezane sa ovim.
RSE: Poznato je da je film “Valter brani Sarajevo”, jedan od najgledanijih filmova, ne samo u istoriji BiH, nego i Republike Kine. Da li ima nekih najava da će turisti iz Kine biti posjetioci ovoga muzeja?
Duraković: Imamo već, i upita i najava, koje dolaze i preko agencija iz Sarajeva. Imamo ugovor i sa jednom turističkom agencijom iz Beograda, da pravi turu “Valter brani Sarajevo”. Postoji najava dolaska kineskih turističkih agencija ovoga ljeta.
Zanimljivo je takođe da u Kini trenutno vlada dosta veliki interes među filmskim producenatima za obradu i pravljenje rimejka Šibinih filmova. To su dva filma: “Valter brani Sarajevo” i “Most”. Mi krajem ovoga mjeseca idemo u Kinu na pregovore oko tih projekata. Ako se to dogodi, to mogu biti veliki filmski poslovi za BiH, ali i za čitavu regiju.
Istovremeno, to sigurno ponovo stvara novi publicitet za kinesku publiku, pogotovo u kontekstu situacije da je prošlo dosta vremena i da mlađe generacije, možda malo manje znaju o ovome, nego što znaju stariji u Kini.
Razgovarao: Amir Purić
