Njena knjiga, zbirka tekstova “Zašto psujem” (“Laguna”), za kratko vrijeme doživjela je četvrto izdanje, a kad ju je više od dva sata potpisivala u beogradskoj knjižari “Delfi”, dugi red se protegao i po trotoaru ispred ulaza, piše Blic.
Na nezaobilazno pitanje oličeno u naslovu knjige Vedran Rudan kaže: “Ne psujem ja, psuju moji a i vaši sugrađani. Psuju jer nemaju novca, nemaju budućnosti, jer ne vjeruju da će svanuti bolji dan. Što se mene tiče, okružena sam ljudima koje volim, možda sam dosadna al’ meni je to strašno važno, i to je ono što me drži na površini.”
Ona je komentarisala i najnovije zahlađenja odnosa između Srbije i Hrvatske zbog izbjegličke krize.
„I Srbija i Hrvatska imaju isti problem. Na čelu vaše i naše vlade mužjaci su u punoj snazi. Dva uspaljena pastuha kontrolirano van kontrole. Milanović se nakon tri i po godine snažnog hrkanja dignuo na zadnje noge i krenuo kopitima razvaljivati Vučića. Kad hrvatski političar doma ima frku ili su izbori na vratima, napad na Srbe je dobitna kombinacija. Isto važi i za vaše. Naravno da Vučić na Milanovićevu provokaciju nije mogao odgovoriti osmijehom Mona Lize. I krenuo je rat koji ovim dečkima diže politički rejting a običnim ljudima život pretvara u pakao“, istakla je Rudan u razgovoru za Blic.
Prema njenim riječima kod nas, u “civiliziranoj Europi” svi su zgroženi rječnikom srpskih novinara.
„Nazvati našega premijera na naslovnici “idiotom” uvrijedilo je sve one u kojima hrvatsko srce bije. Ne i mene. Od “novinara” tabloida ne treba očekivati pristojnost, ali od premijera vlade da. Zato mene Milanovićevo “šaraj malo, šaraj” ili tako nekako više pogađa. Svi su političari u suštini prostaci, da nisu, bavili bi se časnim poslom, ali bi svoj prostakluk morali držati pod kontrolom. Bar onda kad su premijeri“, ocijenila je ona.
Ona je naglasila da je sitno jugoslovensko smeće nakon strašnog rata u kom se Jugoslavija raspala postalo vlasnik naših života, te da treba nekako živjeti sa tom spoznajom.
„Svih ovih godina smo u svojim dnevnim boravcima lizali sladoled i gledali kako na našim ekranima ginu milijuni nesretnika. Mislili smo kako to veze s nama nema. Danas kad su nam na vratima, odjednom shvaćamo da su u Pakistanu, Afganistanu, Siriji, Iraku, Libiji ginuli ljudi. Evropa pojma nema kamo će s njima. Srbija ih šalje u Hrvatsku, umjesto da “malo šara”, Hrvatska ih šalje u Mađarsku i Sloveniju, horde se žele dočepati bogatih zemalja koje ih možda žele a možda i ne žele, to još uvijek nikome nije jasno. Jasno je samo jedno, Amerika i evropske države godinama su nekažnjeno ubijale, danas to Evropi dolazi na naplatu. Americi ne. Ona je daleko. Ona je uvijek krvnik, nikad još nije odgovarala za milijune odrubljenih glava nevinih ljudi diljem kugle zemaljske. Gadi mi se pisati o tome. Frustrira me što na ovome svijetu samo stalna Amerika jest“, rekla je Rudan.
Na konstataciju da slovi za osobu bez dlake na jeziku Vedrana Rudan je poručila da treba razotkriti hrvatsku politiku. Stidim je se.
„Mi građani morali bismo najzad spoznati u kakvoj zemlji živimo. Danas čitam u „Ekspresu“, autori teksta Tea Kvarantan Soldatić i Boris Rašeta: ”…Kad se val izbjeglica sručio na Hrvatsku, nitko u vlasti ni opoziciji nije podsjetio na činjenicu da i naša zemlja ima udjela u krvavom sirijskom ratu koji je na bijeg natjerao milijune ljudi. Danas više nije tajna: tri tisuće tona oružja su tokom 2012. i 2013. godine u Siriju otpremljena iz zagrebačke vazdušne luke… Oružje je završilo u rukama ISIL-ovaca…“, naglasila je ona.
Rudan smatra da hrvatska Vlada nikad nije građanima pružila suvislo objašnjenje o toj operaciji, sve je razotkriveno samo zahvaljujući novinarima, ali ni opozicija se nije upinjala da raščisti taj skandal.”
„A onda Milanović poručuje, šaraj, malo, šaraj. Zašto bi netko morao “šarati” prije nego sirijske izbjeglice pošalje u Hrvatsku. Svi koji dođu u našu zemlju potomci su onih koje je i Hrvatska pobila“, dodala je ona.
Na pitanje kakav su život iskrojili političari, je li na to narod pristao Vedrana Rudan je odgovorila da su nam ga krojili robovlasnici, a oni vladaju i političarima.
„To su naši, vaši i američki todorići. Oni vladaju, oni su vlasnici naših života. Zapanjila sam se kad sam ušla u Todorićev dućan i tamo kupila kesu na kojoj piše “Volim svoju zemlju”. Baš me zanima koju zemlju Todorić voli. Naravno da je Todorić sitan igrač u odnosu na nekog tamo, a ovaj u odnosu na nekog drugog… Najveći vlasnici ne znamo ni kako se zovu. A prije ovog rata Todorić je bio trgovac cvijećem. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, zaboravila sam kako se zove, bio je vozač autobusa. Vlasnik lanca benzinskih pumpi u Hrvatskoj bio je monter centralnog grijanja… Dakle, to sitno jugoslovensko smeće je nakon strašnog rata u kom se Jugoslavija raspala postalo vlasnik naših života. A treba nekako moći živjeti sa tom spoznajom koja je užasavajuća“, kazala je Rudan između ostalog.
