Dositej Obradović bio je srpski prosvetitelj i reformator. Iako se školovao za kaluđera, ubrzo je napustio taj poziv i upustio se u putovanja kroz Evropu, kako bi primio ideje evropskog prosvetiteljstva i racionalizma, a zatim radio na obrazovanju svog naroda.
Prevodio je razna djela i pisao svoja, od kojih je najpoznatije Život i priključenija.
Takođe, Dositej je bio prvi ministar prosvjete u Sovjetu (Praviteljstvujušči sovjet serbski) i tvorac pjesme Vostani Serbije. Za života učinio je mnogo za kulturu naroda, a i nakon njegove smrti pamte se mudre misli koje je izrekao.
-Nauči od mudrijeg, to ti je velika korist. I nauči drugog, to ti je velika zadužbina.
-Učen i razuman čovjek svagda se uči, svagda zna da i dalje malo zna.
-Nikad nikoga ne valja vrijeđati, a najmanje one koji su nam dobro učinili i ljubav pokazali.
-Razuman se hrani da živi, bezuman bi živio samo da se hrani i goji.
-Zao čovjek traži povod da učini zlo, a kad ne može da nađe, on i tako čini šta je naumio.
-Svako se lakomi na lijepu ružu, a kad uvene i ne obazire se na nju.
-Oni koji nemaju u glavi, vrlo često misle da su mudriji nego drugi.
-Od zlog i pakosnog, a pogotovo kad je od nas jači, najbolje je daleko stajati.
-Pri piću, ko najmanje zna, najviše govori.
-Mudar čovjek se stidi miješati u ono u čemu nije vješt, a ludom se čini da je sramota ako svuda svoj nos ne uvuče.
-Ko uči pravila mudrosti samo zato da se nerazumnim smije i ruga i da ih osuđuje, a ne da sam bolji bude, taj se lud rodio, ludo živi i ludo će umrijeti.
-Kad se otac i majka među sobom ne ljube i ne poštuju, od koga će djeca njihova naučiti da ih ljube i poštuju? Ako želite da vam djeca budu dobra, dajte im već od prve mladosti primjer vrline.
-Cijelo društvo, i svako ponaosob, kad se ne upravlja po zdravom razumu i mudrim savjetima, po nuždi se mora zlopatiti i propadati.
-Ko Bogu nije zahvalan na daru postojanja, života i razumnosti, pokazuje da je svega toga nedostojan. Ko nikom nije zahvalan na slatkoj ljubavi i prijateljstvu, pokazuje da niti koga ljubi, niti ga ko ljubi, a čemu takav život? Hvala Bogu, takvih je čudovišta malo.
-Kad bi ljudi uvijek isti ostajali, nikada se nijedan narod ne bi poboljšao.
-Prave ljubavi ne može biti bez poštovanja, a istinskog poštovanja nema bez vrlina. A vrlina iziskuje zdravi, prirodni razum, koji kad se sa naukom sjedini, sastavlja božanstveni vijenac koji krasi i uvjenčava razumnu dušu.
-Ko nema ni prijatelja ni neprijatelja, taj nema u sebi ničega valjanog.
-Mi ljudi smo slični pticama koje se uvijek u iste mreže hvataju, a opet neće da slušaju.
-Samo je dobar čovjek srećan.
-Nema gorih ljudi od onih koji se protive obrazovanju naroda. Takvi, da mogu, i sunce bi ugasili.
-Greške bližnjih valja zaboravljati, jer smo svi greškama podložni, a dobro učinjeno nikada. Nemoj ništa počinjati ni preduzimati prije nego što dovoljno ne rasudiš i dobro ne saznaš kakva će posljedica biti. Posljedica ne samo ovog privremenog i kratkog života, već i vječnosti. Ne reci ništa čega se možeš zastidjeti, ne učini ništa zbog čega se možeš pokajati.
-Razumni idu nabolje, a nerazumni ili ostaju kako su bili, ili, što je vjerovatnije, ako se ne poboljšaju, idu sve na gore.
-Nije dosta imati lijepe vrijednosti i sposobnosti, valja znati dobro njima upravljati.
-Ko nema šta da kaže, na sva zvona govori.
-Karakter čovjeka po besjedi se poznajte.
