Životna staza, oslikana mostarskim kišama i nevesinjskim snjegovima, zaokružena na Dunavu i u Novom Sadu, za pjesnika Peru Zupca predstavlja avanturu koju je pretvorio u knjige, filmove i libreto za operu pozlaćene sjećanjima.
Prošlo je više od pola vijeka kako je napisavši čuvenu poemu “Mostarske kiše” postao pjesnička zvijezda, čiji su stihovi postali svojevrsna himna zaljubljenih, a jedno je sigurno- Zupčevo pero nije se umorilo.
Plemenitu misiju svog rada vidi i poslije decenija drugovanja sa olovkom i hartijom.
“Umjetnost i danas može da mijenja svijet. Samo što to svijet ne primjećuje. To se vidi tek docnije, kad se neko posveti osvjetljavanju minulog vremena”, ubijeđen je Zubac.
U intervjuu za Glas Srpske otkrio je i svoje planove.
“Spremam jednu knjigu iznenađenja koja ima veze sa Lazom Kostićem, a posebno sa Lenkom Dunđerski. Godinama sam se borio za osvjetljavanje lika Lazara Kostića, doprinio sam dosta da mu se podigne spomenik u Novom Sadu, napisao knjigu “Lenka Dunđerska” i objavio je 2009. godine kao poklon prijateljima. Knjiga nije bila u prodaji, mogla se dobiti samo kao dar”, prisjeća se pjesnik koji je zajedno sa piscem Milovanom Vitezovićem dogovarao da snime seriju “Doba Dunđerskih”.
Plan je bio da režira Zdravko Šotra, ali ipak je sve otišlo u drugom pravcu.
“Uradili smo samo prvi dio dokumentarno-igranog filma “Doba Dunđerskih” od pedesetak lijepih i meni dragih minuta. Režirao je mladi Marko Marinković. Bilo je izvrsno, nemam primjedaba. Lenku je igrala mlada Anđela Jovanović, Lazu Igor Pervić, a ja naratora. Dalje nijesmo mogli ili nijesmo umjeli”, kaže Zubac.
Iako još nije pogledao novi Šotrin film “Santa Maria della Salute”, ne sumnja da je veliki majstor režije sve uradio na nivou.
Prema njegovim riječima, u poeziji danas, kao i uvek, nema ništa posebno novo.
“Nije ništa posebno oduševljavajuće, a ništa posebno zabrinjavajuće. Proteže se poezija koliko joj guber dozvoljava. Umjetnici su oduvijek u nezavidnom položaju. Nikad nije bilo biti pjesnik ni posebno dobro ni posebno loše. I u Srbiji i drugdje”, zaključuje Zubac.
