Djeca

Djeca smiju da budu uz ekran manje od dva sata dnevno

Djeca starosti od osam do 11 godina koja vrijeme provode uz ekran manje od dva sata na dan postižu bolje rezultate na testovima mentalnih sposobnosti, uz uslov da spavaju devet do 11 sati, pokazuje studija.

Naučnici koji su sproveli istraživanje kažu da su potrebna dodatna istraživanja zbog boljeg razumijevanja učinaka različitih tipova ekrana.

Priznaju da njihova studija posmatra samo vezu između vremena provedenog uz ekran i kognitivinih sposobnosti, ali ne može dokazati uzročnu vezu.

Studija se nije posebno bavila vrstom ekrana, televizijskom ili igranju videoigrice ili korišćenju društvene mreže.

Obuhvatila je 4.500 američke djece, a rezultati studije su objavljeni u časopisu “The Lancet Child & Adolescent Health journal”, na osnovu upitnika putem kojeg su procjenjivane fizičke aktivnosti djeteta, spavanje, način provođenja slobodnog vremena.

Djeca su takođe pisala test kojim su se mjerile njihove jezičke sposobnosti, pamćenje, pažnja.

U obzir su uzeti i prihodi domaćinstva, stepen obrazovanja roditelja, etnička pripadnost, pubertet, indeks tjelesne mase i traumatične povrede mozga.

Dijete koje svakog dana provede uz ekran u slobodno vrijeme manje od dva sata, spava između devet i 11 sati na dan i fizički je aktivno barem sat vremena postiglo je bolje rezultate od djece koja nisu ispunila te uslove.

Džeremi Volš iz Instituta CHEO u Otavi u Kanadi rekao je da na osnovu dobijenih rezultata pedijatri roditelji, odgojitelji i drugi stručnjaci trebaju da ograniče vrijeme koje djeca provode pred ekranom i prednost davati zdravom spavanju tokom djetinjstva i adolescencije.

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se ustanovila veza između vremena provedenog uz ekran i kognitivnih sposobnosti.

Postoje neki dokazi da bi, na primjer, videoigrice i obrazovni televizijski program mogli da imaju pozivitne učinke na kognitivan razvoj djeteta.

Nasuprot tome, sve je više dokaza da korišćenje mobilnih telefona i društvenih mreža može škoditi djetetovoj pažnji, pamćenju i samokontroli.

Autori ipak priznaju da studija ima ograničenja te da i oni i drugi stručnjaci očekuju da će podstaći na druga istraživanja.

Send this to a friend