Poznato je da dječja usta ne lažu, odnosno da mališani kažu ono što misle, pri čemu mogu da budu vrlo surovi i da uvrijede svog vršnjaka u igri ili školi.
Zato bi trebalo da što prije naučite vaše dijete verbalnoj samoodbrani, a što ga ranije naučite to je bolje za njega.
Na uvredu, etiketiranje i kritiku dijete mora da kaže vršnjaku da mu to smeta. Međutim, ako to izgovori mirnim i stidljivim glasom, to neće spriječiti malog nasilnika da ga i dalje maltretira.
Zato ga, kao na času glume, naučite da zaustavi nasilnika svojim stavom, glasom i ozbiljnim izrazom lica. Može i da vikne “prestani to da radiš, užasno mi smeta”.
Ako malog nasilnika ni to ne zaustavi, vaše dijete može da se okrene i ode i da se fizički udalji od onoga ko ga vrijeđa ili da se obrati vama ili nastavniku.
U zavisnosti od situacije, dijete mora da nauči koji su mu načini samoodbrane na raspolaganju. To je nešto što je na roditeljiima, jer dijete u školskom uzrastu neće naučiti niko drugi osim roditelja.
