Ukoliko omogućite svom djetetu da vodi socijalni život u što ranijem periodu života, biće pripremljenije kada krene u školu. Ovo je veoma bitno jer može biti veoma frustrirajuća situacija u kojoj se dijete ne snalazi u odnosu sa svojim vršnjacima.
Kada se dijete druži sa svojim vršnjacima razvija se u pravom smjeru, a prije svega manje mu stresno pada uključivanje u formalne grupe, kao što su one u predškolskim ustanovama ili razred u školi.
S obzirom na to da djeca najviše i najbolje uče igrajući se, roditelji bi trebalo što češće da se igraju sa svojom djecom. Međutim, koliko god da je djeci potrebna pomoć u odrastanju, roditelji ne moraju da znaju sve odgovore na dječije probleme.
Ukoliko na sve daju neki jednostavan savjet ili ponude neko lako rješenje, oni uopšte ne pomažu svojoj djeci. Na taj način samo omaložavaju sposobnost djece da razmišljaju o svojim problemima i pronađu rješenje ili barem probaju.
Kako bi se dijete što bolje razvilo i kako bi se što bolje snalazilo u socijalnim situacijama, potrebno je da roditelji kod njih podstiču razgovor o potrebama i osjećanjima druge djece. Na taj način će oni češće razmišljati o sebi i sebi u odnosu sa drugom djecom i znaće bolje da se snađu u različitim situacijama.
Ukoliko je dijete socijalno osposobljeno uspjeće da razmišlja o promjeni ponašanja u zavisnosti od situacije, znaće da ponudi nova rješenja i da samo osmisli svoje učešće u igri.
