Frustrirajuće je kada vas dijete ne sluša i ignoriše vaše zahtjeve, međutim, da li ste ikada pomislili da tu nije problem u djetetu već u vama i vašem načinu ophođenja?
Nije lako biti roditelj i učitelj jer nemaju svi u sebi usađen kod potrebnog ponašanja prema djetetu. Mnogi roditelji, nenaučeni, s iskustvom koje stiču učeći na sopstvenim postupcima i greškama, očekuju od djeteta da nešto shvati i posluša, ali im pritom vrlo često uputstva daju na pogrešan način.
Bez obzira da li se radi o napola poslušanom uputstvu, naredbi, molbi, ili se uopšte ne potrude da poslušaju roditelja – takve su situacije često frustrirajuće. Zato neki roditelji dižu ruke i sve obave sami, neki počnu da viču, ponavljaju, ljute se na dijete pokušavajući da ih natjeraju da ih poslušaju.
Međutim, kako kažu dječji psiholozi, možda glavni problem ne leži u dječjem ignorisanju već potpuno pogrešnim uputstvima koje roditelji daju djeci.
Ako vas vaša djeca ne poslušaju odmah, probajte da razmislite o načinu na koji ste im se obratili i tražili nešto od njih. Možda u tom grmu leži zec?
1. Možda im dajete previše uputstava/opomena/zahtjeva?
Možda je vaše dijete malo opterećeno s previše – nemoj ovo, uradi ovo. Bez obzira da li je riječ o običnoj naredbi “pokupi svoje čarape” ili opomeni “nemoj lupati kašikom dok jedeš”, a vaše dijete ne sluša, možda je problem u tome što su samo tokom jednog dana prečesto na meti vaših opomena.
U takvim situacijama djeca često umiju da prečuju šta im govorite. Možda vi jeste glasni i jasni, ali njima se zvuk vašeg glasa često zna pretvoriti u neki pozadinski zvuk koji čuju, ali ne registruju. Zato što prečesto slušaju upravo to – opominjanje, savjete šta smiju, šta ne smiju…
2. Možda im dajete nejasna uputstva?
Roditelji moraju biti autoriteti pa zato i njihova uputstva moraju zvučati autoritativana. Jer ako ćete dijete zamoliti – “molim te operi zube” ili “hajde budi dobar pa pospremi svoje igračke”, to zvuči lijepo, ali u dječjoj glavici će nedostajati ona doza jasne naredbe sada/odmah/nema pregovaranja oko toga.
Autoratativan stav vrlo je važan. To ne znači treniranje strogoće, već samo jasnu naredbu s kakvim se mi veliki susrećemo gotovo svakodnevno (posao), i takav stav moramo znati da primijenimo na svojoj djeci. Jer autoriteti su važni. Oni nisu baba roge.
3. Ako često ponavljate, dijete će se lako navići na to
Ako vas prvi put nisu poslušali, pa drugi put ponavljate naredbu, a oni vas i dalje vješto ignorišu – možda glavni problem leži u tome što oni već odavno znaju da ćete vi svoju naredbu opet ponoviti. Zašto bi onda morali odmah da poslušaju? Pogotovo ako im stalno govorite “rekla sam ti već osam puta, neću više ponavljati…”
Umjesto toga pribjegnite jednoj opomeni i jednoj “ako to ne uradiš slijedi…”. Tu promjenu nećete moći napraviti u jednom danu, ali nakon nekoliko situacija shvatiće poentu i početi da slušaju iz prve.
4. Ne slušaju jer ne osjete posljedice
Uzaludne prijetnje koje ne ostvarujete, niti ih planirate ostvariti jer vam je žao djeteta situacija je koju će svako dijete okrenuti u svoju korist. Ako nema posljedica, zašto bi radili ono što im se ne radi? Zato, promijenite pravila ponašanja, uvedite posljedice i budite dosljedni. Dijete će vas zbog toga više cijeniti i svakako ubuduće bolje slušati.
5. Nagradite ih
Ne, ne morate djetetu nakon svakog pospremanja igračaka ili pranja zuba da ponudite mito u obliku nove igračke, ali djeca imaju potrebu da budu nagrađena. Ne materijalno već od srca s velikim hvala.
“Molim, izvoli, hvala” nisu samo temelji finih manira, oni su i temelj dobrog vaspitanja te samim tim zadovoljnih roditelja i zadovoljne djece. Velik osmijeh, dodir po obrazu i jasno “hvala” svakom će djetetu biti dovoljna pohvala za nešto što su uradili. Djeca, kao i ljudi, vole da budu pohvaljena, svima nam to čini malo, ali važno zadovoljstvo, pa ako budete redovno pružali i takve male, a opet velike pohvale, vaše dijete će se sigurno češće potruditi da vas zaista odmah posluša.
