Djeca

Roditelji, igračke nemaju pol

Da se samo djeca pitaju i da ne postoji uticaj odraslih osoba opterećenih stereotipima, ona bi se slatko igrala svakom igračkom koja im popadne šaka, bez razmišljanja da li je namijenjena dječacima ili djevojčicama. U stvarnom životu malo je roditelja, a posebno baka i deka, koji malom dječaku neće reći „Ostavi tu lutku, to je za djevojčice. Uzmi autić ili pištolj“, a djevojčici „Samo muškarače igraju fudbal, dođi da presvučemo tvoju „bebu“ i nahranimo je“.

Da li su odrasli u pravu?

Sa aspekta razvojnih psihologa i sociologa, griješe svi oni koji tjeraju djecu da se igraju samo igračkama namijenjenim njihovom polu.

“Do osamdesetih, devedesetih godina prošlog vijeka proizvođači su brinuli samo o tome da li će se igračke svijetlih, „srećnih“ boja, kao što su crvena, zelena i žuta, dopasti svoj djeci, a onda su pod snažnim pritiskom antifeminističkih pokreta igračke podijeljene prema polovima. Od tada se, a naročito posljednjih godina, forsiraju roze, crveno i žuto za djevojčice, plavo, maslinastozeleno, sivo i crno za dječake”, kaže dr Lisa Dinela, vanredni profesor na Monmout univerzitetu i glavni istraživač Laboratorije za rodnu ravnopravnost.

Iako to može da izgleda kao trivijalno pitanje, igračke pomažu djeci da uče nove vještine, da razvijaju motoriku i intelekt, a ne samo za zabavu, i zato njima zajedno treba da se igraju sva djeca.

“Pribor za kuvanje i „bebi setovi“, koji sadrže i pelene i odjeću i kolica i bočice, odlični su za razvoj kognitivnih sposobnosti i jezičkih vještina koje su potrebne i dječacima i djevojčicama. S druge strane, „zidanje“ zgrada od kocaka, pravljenje puteva i igranje železničkim kompozicijama razvija kod djece sposobnost za snalaženje u prostoru, ali im ujedno pruža osnov za učenje matematičkih principa koji su takođe važni za sve, a ne samo za muški pol. Ako se djeci zabranjuje da se igraju igračkama namijenjenim suprotnom polu, biće na gubitku jer neće moći da istraže šta se krije s druge strane granice koja mu je postavljena”, objašnjava dr Elizabet Svit, predavač sociologije na Kalifornijskom univerzitetu Dejvis i naglašava da djecu treba odgajati bez rodnih stereotipa.

Uostalom, dodaje dr Svit, bebe ne prave razliku među igračkama, jer na njih odrasli ne mogu da utiču. Tek kad napune tri godine, djeca postaju svjesna rodnih razlika i shvataju kom polu pripadaju, pa se tada javlja prvi otpor dječaka kada im se ponudi nešto roze i otpor djevojčica na plave stvari i igračke. To je posljedica vaspitanja, usmjeravanja, a na koncu i njihove usvojene potrebe da se ponašaju tipično za svoj rod.

Da se sve to dešava pod uticajem okoline svjedoče eksperimenti u kojima je djevojčica koja se priključivala grupi vršnjakinja rado igrala sa kamionom, jer sve one to rade, i u kojima je dječaku bilo normalno da se igra lutkicama jer se sa njima igraju svi ostali dječaci kojima se priključio.

Oko pete godine, kada postanu svjesna toga ko su i šta su, djeca će se, ako ih odrasli odmah u tome ne osujete, poželjeti da se poigraju igračkama suprotnog pola. Nažalost, uticaj marketinga, stereotipa i očekivanja okoline toliko su jaka da je malo odraslih i malo djece koja će uspjeti da im se odupru.

“Ovo posebno važi za dječake, kojima se lijepe razni pogrdni nazivi. Cijena ignorisanja strogo utvrđenih društvenih normi nije mala i rijetko ko je spreman da je plati. Zato poništavanje ili makar ublažavanje razlike među igračkama treba da bude zadatak svih koji su zaduženi za dobrobit i pravilan razvoj djece”, kaže drSvit i savjetuje roditeljima da pokažu malo hrabrosti jer igračke nemaju pol.

Send this to a friend