Pončo, u svojoj najjednostavnijoj formi, je u suštini komad tkanine koji ima “samo” otvor za glavu.
Tipična odjeća Parakasa, prije-Peruanske kulture koja je živjela na tlu južne Amerike 500 g.p.n.e.
Originalni dizajn ima i kapuljaču koja štiti od kiše i vjetra. Sredinom XIX vijeka polazi na svoje svjetsko putovanje preko sjevernoameričkog kontinenta. Vojska ga pravi od vodonepropusnih gumiranih materijala za potrebe Građanskog rata. Taj proizvod svoj životni put nastavlja kao kabanica.
Klint Istvud ga vraća u život noseći ga u filmovima “Dobar, loš, zao” i “Za šaku dolara” gradeći na taj način drugačiju sliku kauboja. Od tada pončo zauzima svoje mjesto na modnim pistama.
Danas je njegova uloga nešto izmijenjena.
Naime, pončo više nema kapuljaču kao izvorni model i ne štiti od kiše. Ali je izvrstan modni detalj koji grije. Najčešći materijal za izradu ovog komada garderobe je vuna i njega možete nositi u hladnijim jesenjim danima. Ukoliko je napravljen od nešto tanjeg konca ili vunice, idealno je nositi ga na proljeće i u ranu jesen.
Kreatori se igraju dizajnom pa može da se nađe sa etno motivima, ali i cvijetnim dezenom. Geometrijske šare, pruge ili pak blanko pončo-odnosno jednobojni. Sa resama ili ne – svaki od njih pristaje nekoj ženi.
Postoje razne dužine i njih treba prilagoditi figuri koja ih nosi. Visokim damama stoje nešto duži modeli, dok one žene koje to nijesu treba da nose pončo koji samo prekriva pozadinu do početka butina.
Takođe postoje i varijacije u obliku.
Naime, izvorni pončo je bio pravougaoni komad tkanine te i danas možete pronaći takve modele. Ukoliko iskoristite široki kaiš na ovakvom modelu vidno ćete stanjiti figuru. Ono što su modne piste donijele jeste materijal siječen i krojen u šreh, pa je stvoren pončo koji više stilizuje žensko tijelo.
Dovoljno je da u ormaru imate jedan par farmerki i košulju. Uz čizme i neizostavni pončo, spremno ste dočekale jesen. Jer, ovaj sjajni komad garderobe živi već 2.500 godina. Postao je besmrtan.