Osuđivanjem vi sebe napadate dvostruko, jedan napad je usmjeren na vaše ponašanje, a drugi na vas kao osobu.
U redu je kada procijenimo da smo pogriješili, objektivno sagledamo svoje greške i na osnovu toga se trudimo da uradimo nešto povodom toga ili odlučimo da to pustimo. Ali osuđivanje sebe kao potpuno loše osobe zbog jednog lošeg djela je logička greška u razmišljanju. Nezdrava osjećanja koja se mogu javiti su bijes i/ili osjećanje krivice i/ili osjećanje manje vrijednosti.
Većina nas je učena još od djetinjstva da se moramo ponašati dobro, kao i da na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi, dobri i loši ljudi. I ukoliko se osjećamo krivim kada uradimo nešto loše, mi ćemo to upamtiti i tako sljedeći put nećemo učiniti loše djelo. I zaista, kod velikog broja djece ovo disciplinsko sredstvo (naročito kod religioznih porodica) pomaže da djeca budu poslušna.
A šta kada je to osjećanje krivice prolongirano, šta kada postane teret koji osoba nosi kroz život i nezdravo utiče na život?
Onda bismo za početak, trebali da napravimo razliku između zdrave i nezdrave emocije. Većina vas je čula za pozitivne i negativne emocije, jer je to uobičajena podjela u psihologiji. U rebt-u (racionalno-emotivno-bihejvioralnoj terapiji) emocije dijelimo na zdrave i nezdrave.
Zdrave emocije su funkcionalne, samopomažuće emocije i to su: zabrinutost, ljutnja, tuga, žaljenje, kajanje, nezadovoljstvo, razočaranje. Nezdrave emocije su disfunkcionalne, samoporažavajuće i to su: osjećanje krivice, bijes, ljubomora, depresija, anksioznost, mržnja, manija, osjećanje manje vrijednosti, itd.
Zdrave emocije su one koje nam pomažu da ostvarimo svoje ciljeve, dok su nezdrave emocije po definiciji samoporažavajuće, jer nas ometaju u dostizanju željenih ciljeva. Dakle, osjećanje krivice je nezdrava emocija, dok su kajanje i žaljenje zdrave emocije.
Da se vratimo na početak, ukoliko priznate sebi da ste odgovorni za ona ponašanja koja smatrate pogrešnim, nemoralnim ili povređujućim po druge, vi ćete moći da objektivno sagledate svoje ponašanje, da ga korigujete i da se u budućnosti potrudite da ne napravite istu grešku. Vi ćete priznati sebi da je vaše ponašanje pogrešno.
To ne znači da ste vi loša osoba, zla osoba, užasna osoba koja je vrijedna svake osude.
Ukoliko sa druge strane, sebe redovno osuđujete, možete biti skloni depresivnom raspoloženju, iz razloga što smo svi mi pogrešiva bića i nije realno da očekujemo od sebe da ćemo se uvijek ponašati i razmišljati savršeno. Da, vi kao i ja, i svi na ovom svijetu smo samo nesavršena pogrešiva bića. Pak, ukoliko stalno osuđujete sebe zbog vaših loših postupaka, vrlo vjerovatno je da ćete se većinu vremena osjećati potišteno. Osjećanje krivice ne pomaže da sopstvene greške popravimo. Sa druge strane, kajanje i žaljenje nam mogu pomoći da objektivno sagledamo svoje ponašanje i na taj način pružimo sebi šansu da promijenimo svoje ponašanje u budućnosti.
Zašto je to tako?
Ljudi koji osjećaju krivicu najčešće su toliko okupirani svojim mislima, bavljenjem samim sobom i svojom neadekvatnošću, da vrlo često nijesu u stanju ni da uvide da mogu da promijene svoje ponašanje. Kada osjećamo krivicu, mi smo skloni da sebe opažamo kao lošu osobu i da nam kao takvima ne preostaje ništa drugo nego da činimo loše stvari. Sebe doživljavamo kao potpuno lošu osobu, pa ulazimo u začarani krug.
Mi to nazivamo samoispunjujuće proročanstvo. Šta to znači? Kada pojedinac jednom sebe etiketira kao lošu osobu jer je činio/la loše stvari, u većoj mjeri će biti sklon/a da i u budućnosti ponavlja iste greške.
Umjesto da sebe osuđujete, bezuslovno prihvatite sebe, a to znači da prihvatite sebe u svim situacijama! Bez obzira na to šta se dogodilo, kako se osjećate, mislite i ponašate. I ne brinite, to ne znači da nećete biti kritični prema svojim postupcima, osjećanjima i mislima, samo ćete to biti na zdrav način koji će vas voditi ka zdravijem i ispunjenijem životu. Osoba koja sebe bezuslovno prihvata je kritična, ali ne prema sebi kao cjelovitoj osobi, ona je kritična prema svom ponašanju, prema svojim postupcima, prema svojim pogrešnim obrascima mišljenja i osjećanja, ali ne misli da je ona sama zbog toga loša osoba.
