Ćute i predstavnici međunarodnih organizacija koji se zalažu samo u situacijama koje ocijene korisnim za sebe. Pitanje slobode medija je planetarno i u Crnoj Gori je ugroženo. Kao novinar i gledalac nisam zadovoljna kvalitetom nacionalnog Javnog servisa. Uvijek se može više i bolje i to je prioritet svakog medija ali to je čitav sistem koji proizvodi program ili stvara novinu. Zato, personifikovati problem i svoditi ga na jednu osobu i to iz političkih razloga nedopustivo je.
Kolege, nije ovdje riječ o Radojki Rutović (koju i ne poznajem) riječ je o principu i o odbrani nezavisnosti medija. Imamo mi nedostataka. Zbog nedostatka novca postali smo „tezgari” kojima je važniji euro od teme. Odavno nam nedostaje hrabrost da se bavimo istraživačkim novinarstvom. Ministarstva preko nas saopštenjima komuniciraju sa javnošću kojoj smo dužni neposredne kontakte i odgovore na brojna pitanja. Najveći nam je nedostatak razjedinjenost i nesolidarnost. Gospodo, ako mi ne odbranimo svoju profesiju, ako se ne izborimo sa političkim pritiscima našem se peru i riječi ne treba vjerovati.
Medijska zajednica Crne Gore na ovo ne smije da pristane. Neka vlast i opozicija rade svoj posao, a nama neka dozvole da obavljamo svoj. Neka zajedno otkriju sve ubice i napadače na novinare, neka nam otvore svoja vrata za neposredne kontakte, neka se otvore prema narodu. Onda im niko neće biti kriv, a mi ćemo kao novinari objektivno informisati građane. Kolege, političke smjene su „virus” koji se širi Crnom Gorom na našu sramotu. Ovim obraćanjem apelujem da dignemo svoj glas principijelno protiv politizacije medija i skrenemo pažnju i međunarodnoj zajednici na situaciju, odbranimo čast svoju i svoje profesije i zahtijevamo da se sistemski zaštitimo i mi i novinarstvo.
Autor teksta je novinarka Dragana Zečević Plavanski
