Stvari su, zaista, zbunjujuće.
Prvo smo u Parlamentu čuli da će mišljenje izvjesnog poslanika o crnogorskom članstvu u Alijansi biti obznanjeno tek ako (naglasak na: „ako”) dođe NATO pozivnica. U vremenu kada je svaki dodatni argument u korist NATO članstva dobrodošao eto nam još jednog! Dakle, dragi prijatelji sa mrskog Zapada, pozovite nas, ljubazno vas molimo, e da bi čuli i tu tajnu, što Poslanik misli o tom problemu!
I kada smo pomislili da ćemo se načekati do decembra a to je, u dinamičnoj crnogorskoj zbilji, vrlo udaljeni momenat do kojeg treba doplivati stiže nam intervju sa “Sputnika”.
Jednosmjerna simbolika da Poslanik baš sada preko jednog ruskog medija šalje svoje fatve protiv NATO zagovornika se pokazala djelimično pogrešnom: Sputnik nije neko glasilo u Rusiji, već portal ruskog imena u prijateljskoj Srbiji. Nekad smo se šalili za takve slučajeve: razlika je u diferenciji! Do sada smo to slušali u segmentima i nastavcima, a ovdje imamo cijelu političku platformu: referendum o članstvu o NATO je neophodan, Crna Gora inače kuca na zamandaljena NATO vrata, sasvim nesaglasno našoj slavnoj tradiciji, te se nepopravljivo brukamo pred zemljama koje nas preziru zbog korupcije, organizovanog kriminala i ostalih aždaja tranzicije i ratova, te nas neće ni pozvati.
A pošto nas neće ni pozvati, valjda ćemo izbjeći „autokolonijalnu svijest” ili neki slični tumor novog svjetskog poretka. Ostaće polu-misterija što je “pjesnik htio da reče” vjerovatno je mislio na, recimo, kolonijalni kompleks mada poruka da ćemo dobrovoljno postati kolonija ako pristupimo Alijansi nije dostojna komentara.
Murino nije spominjano, jer je političko lešinarenje Poslanika nad tragedijom nevinih žrtava u Crnoj Gori valjda okončano. (Oko partizana kovertiram odgovor, za svaki slučaj! To je posebno interesantna tema.) Cijela ta združena akcija nazovi-netralnog reportera i kvazi-neutralnog političara završena je stavom da se o NATO u Crnoj Gori mora organizovati referendum. Mora?!
Nećemo se sada iscrpljivati oko toga da li treba ili ne treba. Doći će i za to vrijeme. Da mora ne mora, jer ne piše u Ustavu.
Interesantan je jedan „detalj”: ovaj što sada promoviše ono što nije spreman da reče u crnogorskom parlamentu, ima isto ime i prezime kao onaj „sputnjik” kojemu je, u vrijeme referenduma o nezavisnosti, Vašington bio blizu, pa je očas tamo skoknuo da ocrni crnogorsko glasanje o nezavisnosti. Ta dva političara imaju isto ime („Kakva čudna podudarnost!”), a različite rezone pa bi željeli da izbjegnemo nepotrebne zabune. Onaj od prije devet godina nije ni tada imao stav, no je čekao da dođe referendum. A kad je, sasvim “neočekivano”, referendum stigao Podgorica je bila tako dešperantno i opterećujuće daleko! Jadranska bara je bila nepremostiva prepreka, a Crna Gora je ionako “bila 95 odsto samostalna”, kako ovaj današnji govori, pa je i to glasanje baš bilo bez veze i bez potrebe. Ni do danas ne saznadosmo taj veleuvaženi stav, kako bi Poslanik glasao, da je htio. Dakle, ne pišemo ovo današnjem Satelitu, nego onome što je vaktile putovao za Ameriku da objasni kako referendum o nezavisnosti nije potreban, jer „dijeli narod”. Sada referendum ne dijeli narod. Pišemo, dakle, onome iz 2006., mada on nema što da odgovori na tu zanavijek propuštenu priliku-jer mu ovaj današnji imenjak i prezimenjak bježi od svake komunikacije pod izgovorom da želi da opšti samo sa Premijerom ili Predsjednikom. Tu mu, za sada, ne možemo pomoći.
Pošto odgovora nema, niti će ga biti po ljutitom javnom obećanju stranke na čijem je trenutno čelu naše tumačenje je jednostavno: čini nam se da sada Poslanik zagovara referendum o članstvu u NATO jer misli da njegova opcija može pobijediti. Tj. da će Crna Gora izgubiti, pa da ne uđemo u NATO i ne srušimo planove i snove da Crna Gora treba da ostane nečiji … sputnjik.
To jeste legitimno. Bilo bi možda i uvjerljivo, kada bi Član Parlamenta obznanio za što bi glasao. Mada, iskreno,mislimo da to već „i ptice znaju”.
Jer, poštovani poslaniče, ovoga puta bi glasali, zar ne?
Autor
Miodrag Vlahović
predsjednik Crnogorske demokratske unije
