“Neoliberalni koncept, u ovdašnjim elitama shvaćen kao rasprodaja , doveo je do brutalne prodaje svega što je stvoreno u sumnjivim privatizacijama,bez trunke odgovornosti prema interesima države i njenih građana, radnika tih preduzeća. Rasprodaja, punjenje privatnih džepova i krpljenje budžetskih rupa bez realizacije razvojnih projekata su rezultati ekonomske politike državnih i opštinskih vlasti. Ovaj koncept je možda i smislen u nekim državama u kojima su vladavina prava i primjena zakona nešto što predstavlja realnost. Crna Gora nije taj primjer”, navodi Tufegdžić.
On se pita da li su Primorka, Bar bilje, ZiB, Izbor mogli opstati ili su namjerno, usko intersno i nemarno uništeni.
“Ne može se sve pravdati sankcijama, finansijskim krizama. Odgovornost mora postojati i negdje drugdje a ta adresa je valjda svima poznata. Primorka je najdrastičniji primjer takvih privatizacija. Primorka je prodavana, išla iz stečaja u stečaj, gdje se vlasnik firme koja je u stečaju pojavljivao kao kupac, kreditiranje države od 400000 eura, gdje premijer nema pojma kome je država dala kredit…Apsurd do apsurda. Rezultat je uništena i ponižena Primorka, radnici koji su ostali na ulici, a nekada su sa ponosom isticali da rade u uspješnoj kompaniji. Primorka leži na 60.000m2 vrijedne i lijepe zemlje. Da li slijedi prenamjena zemljišta i nova prodaja?”, pita se Tufegdžić.
Kako dodaje, građani Bara svjedoci su propadanja plodova mandarina, pomorandži u voćnjacima barskih domaćina. Nemaju gdje da ih prodaju a imali smo Primorku.
“Mogla je i morala Primorka biti regionalni, ako ne i šire, lider u proizvodnji soka od nara, mandarina i regionalni otkupni centar. Da ne govorim o širenju brenda i otkupnog centra za masline i proizvodnje kvalitetnog maslinovog ulja. Barski i crnogorski brend, bilo je teže uništiti nego sačuvati i učiniti još profitabilnijom organizacijom. Da se razumijemo, Demokrate ne kritikuju samo, nego nude rješenja. Ne smiju država i grad da budu nijemi posmatrači već aktivni učesnici. Opštinska vlast, agencija za investicije u saradnji sa državnim agencijama, mora da ima timove koji su sposobni da prepoznaju potencijale, stvaraju idejne biznis planove, kontaktiraju sa potencijalnim investitorima budu most saradnje sa građanima, vlasnicima zemljišta i potencijalnim investitorima. Strane investicije kako direktne, tako i zajednička ulaganja po principu privatno-javnog partnerstva su nešto bez čega razvoja nema. Kada kažem razvoj, mislim na održivi. Dosadašnjoj vlasti je to nedokučivo a i ne zanima ih. Njihov jedini princip je prodaj i potroši. Sjetimo se Maljevika i šta je bilo sa tim parama? Ne bi me čudilo da prodaju i Dom kulture ili Stari grad Bar samo da bi trošili i čuvali socijalni mir”, poručuje Tufegdžić.
Kada je posrijedi Primorka, on vjeruje da se u bliskoj budućnosti po principu privatno-javnog partnerstva,s a ozbiljnim i iskrenim angažovanjem, može stvoriti nova koja bi opet zapošljavala veliki broj naših građana i bila regionalni otkupni centar.
“Potrebno je sagledati da li opština posjeduje zemljište na kome bi se izgradila nova fabrika, stvaranje tima koji bi radio na idejnom projektu-biznis planu buduće fabrike i indentifikaciji i kontaktu sa potencijalnim uspješnim investitorima iz ove djelatnosti. Uz kvalitetan projekat i preslikavanje svih onih prednosti na kojima je i nastala stara Primorka, vjerujem da možemo zainteresovati i privući kvalitetnog investitora, ali koga neće dočekati “ministar deset posto”. Razvoj nekog grada ne opredjeljuje samo broj izgrađenih stambenih zgrada, jer da se vratimo nekih 30tak godina nazad sigurno se ne bismo postidjeli ni izgleda našeg grada, novog Izbora, Luke Bar, hotela Topolice, Korala…Ali ne može se živjeti u prošlosti i mora se ići naprijed. Mora se ići naprijed ali ne sa ovom vlašću kojoj je korupcija i nepotizam nešto bez čega ne može. Demokratska Crna Gora je nešto što je budućnost Crne Gore, sviđalo se to nekome ili ne. Demokrate sagledavaju probleme, daju rješenja i pokrenule su talas promjena koji se ne može zaustaviti!”, zaključuje Tufegdžić.
