Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
Tvrdnju da je sporno da li je politikologija (eng. Political Science) nauka, odnosno ocjenu da je u pitanju “ideološki bastion“ bilo čega, tumačim kao rezultat neupućenosti uvaženog g. Adžića u predmetnu materiju. Iako sam uglavnom sklon da neznanje opraštam, uvaženi g. Adžić nema opravdanje u konkretnom slučaju, budući da je dovoljno dugo bio angažovan baš na Fakultetu (navodno nepostojećih) političkih nauka da bi znao neke stvari. Njegovo pominjanje “emprijske potvrde” i “prevaziđenog pozitivizma” u istoj rečenici, doživljavam kao dokaz ispravnosti pomenutog tumačenja.
Ni na jednom mjestu u komentarisanoj analizi aktuelnih političkih zbivanja u Crnoj Gori ne pominje se da DPS i SDP jesu ili da su bili “isto”, pa mi ostaje nejasno s kim uvaženi g. Adžić zapravo polemiše. Ono što se pominje jeste činjenica da su dvije partije već 18 godina na vlasti, te da, po mom skromnom sudu, zato i nije politički najlogičnije da jedna drugu u posljednje vrijeme optužuju za sve ono što ne valja u Crnoj Gori. Ako jeste, izvinjavam se uvaženom g. Adžiću.
Mnogobrojna pitanja uvaženog g. Adžića upravo svjedoče o političkom apsurdu koji Crna Gora trenutno živi. Dakle, sada bi ja, valjda, trebalo da uvaženom g. Adžiću objašnjavam šta je DPS radila otkako je na vlasti, odnosno zašto je on, iz prvih redova i, jedan duži vremenski period s visoke državne funkcije, gotovo dvije decenije ćutke posmatrao stvari o kojima danas govori. O mom odnosu prema svemu što ste pomenuli svjedoči, između ostalog, i moja doktorska disertacija koja Vam je, ukoliko se služite engleskim jezikom, dostupna na internetu.
Tačno je, uvaženi g. Adžiću. Ne znam koliko država-članica ima NATO i ne znam koje države to jesu a koje nijesu. I zato, sreća pa imam Vas da mi, na svakom času iz predmeta “NATO i sistemi kolektivne bezbjednosti”, kojih u semestru održim 14 (x barem dva sata), suflirate kada neki student postavi pitanje koje se tiče ovih stvari. Uzdam se, na kraju, u Vašu diskreciju.
U vezi s prethodnim komentarom, kao nekoga ko duboko poštovanje za sve ono što je SDP učinila u procesu formiranja nezavisne Crne Gore nikada nije krio, niti ima namjeru da to čini, te nekoga ko izuzetno cijeni i zalaganje uvaženog g. Adžića u borbi za “pravo, čast i slobodu” naše države, moram reći da me je vrlo neprijatno iznenadio njegov izuzetno uvrjedljivi ton (“mlađani politikolog” i “skoro dežurni, polifoni, evidentno pristrasni analitičar” koji “daje dnevno-političke tirade”). Želim da vjerujem da je u pitanju neprijatna partijska obaveza, a nikako iskreni doživljaj onoga što govorim i pišem, i zato opraštam g. Adžiću primitivizam koji mu, barem koliko ja pamtim, nikada nije bio svojstven.
I, konačno, na nivou ličnog doživljaja stvari o kojima govorite, uvaženi g. Adžiću, kazaću Vam da su nacionalni i državni interesi Crne Gore za mene uvijek bili i ostali iznad svega. U tom smislu, i DPS i SDP, i njihovi predsjednici, i Vi i ja, krajnje smo nevažni osim onoliko koliko tim interesima možemo doprinijeti, odnosno naštetiti. Ovo posljednje, i dalje se iskreno nadam, ne odnosi se na Vas.
