Mađarski filosof Pol Tabori je još daleke 1959. godine napisao knjigu “Istorija ljudske gluposti” ističući da su promišljenost i mudrost rijetke pojave u istoriji ljudskog roda, kaže Garčević. Dodaje da mu se uvjek činilo da su ljudi svojim ponošanjem samo potvrđivali ovu njegovu tvrdnju. Nove episode ove neprekidne serije se, ubijeđen je, upravo snimaju u SAD.
“Jednostavno, nemam drugo objašnjenje za fenomen zvani Donald Tramp. Ovim se potvrđuje da demagogija, mržnja, apsurd i ekstremi mogu uvjek da nađu plodno tlo čak iako su dovedeni do grotesknih razmjera. Kako drugacije objasniti oduševljenost čovjekom koji će ‘Ameriku učiniti opet velikom‘ tako što će je očistiti od neželjenih stranaca, među kojima posebno mjesto zauzimaju meksički doseljenici ili muslimanski imigranati koji su skoro svi ‘povezani sa terorizmom’. Ne prođe dan a da se ne pojavi neko novo rješenje ili neka ‘briljantna ideja’. Što šokantnije, to bolje. Što nevjerovatnije, to popularnije. Kada politika postaje farsa, onda istorija dobija pravac o kojem je pisao Pol Tibori. Čak i u državama od kojih se to možda ne očekuje”, kaže on aludirajući na SAD.
On ističe da je, slušajući Trampove govore i poruke, od samog početka znao da je to već negdje doživio.
“Sjetih se vremena velikog preporoda 80-tih godina u Srbiji, ‘buđenja naroda iz dugogodišnjeg komunističkog sna i poruka kako će Srbija opet biti velika i ponosna kakva je nekad bila i da se neće ponoviti situacija da se ‘drugi razvijaju na njen račun’. Samo je potrebno, prije toga, raščistiti račune sa susjedima. Sjetih se krvavih linija razgraničenja, briljantnih ideja i zlokobnih predloga za rješenja nacionalnih pitanja, suludih obećanja i egzaltiranih pokliča da je konačno ‘došlo naše vrijeme’“, kaže Garčević.
Politički i ekonomski kontekst, dodaje on, stvara slične ideje i otvara istorijsku pozornicu za ljude poput Donalda Trampa ili Slobodana Miloševića.
“Obično se scena priprema ekonomskom krizom, a scenografija se kasnije dopunjuje osjećajem političke i socijalne nestabilnosti i jačanjem nepovjerenja u političke elite koje se smatraju odgovornim za nastalu situaciju”, navodi Garčević.
Zatim se, kaže, on nekako iz mraka, skoro niodkuda, pojavi ‘junak’ sa ‘svjezim’, demagoškim i jednostavnim rješenjima za komplikovana pitanja.
„Dovoljno je površno pogledati političku sliku današnje Evrope i zaključiti da se broj i popularnost onih sličnih Trampu naglo uvećava. Jugoslavija, odnosno Srbija 80-tih nije bila izuzetak, već pravilo da se pozorisšni komadi koji počnu kao farsa i uz nevjericu, završavaju najčešće kao tragedija i u suzama. Na zalost, demokratija nema načina da zaustavi diktatore jer je ona stvorena da svakome pruži šansu, ali diktatori znaju kako da zaustave demokratiju”, napominje Grčević.
Dodaje da je istorija Evrope u 20. vijeku za to najbolji primjer.
“Mnogi govore da je svijet na ivici da napise novu stranicu ludosti i tako znacajno doprinese nastavku Taborijeve knjige. Kao nepopravljivi optimista ipak se nadam da se ludilo u jednom momentu, na trenutak, moze zaustaviti. Predsjednicki izbori u SAD mogu biti prilika da se duh ipak vrati u bocu, tamo gdje mu je i mjesto”, zaključuje on.
