Da li na pravi način razumijemo utakmice naših timova u Evropi, uključujući ovu Dečića sa TNS-om? Mogu naš predstavnici proći ili ispasti (naravno da nije svejedno) ali suština je u dubljoj i korijenitoj promjeni, koju sami rezultati ne donose. „Dokle radiš to što radiš, dobijaćeš to što dobijaš“, kako reče jednom čika Henri Ford.
Koje smo detalje i specifičnosti u skautingu, stručnom kadru, treningu i komunikaciji s medijima TNS-a manje ili više izvježbanim okom mogli primijetiti, a valjalo bi usvojiti (pitanje utoliko bitnije što je velška liga samo jedno mjesto iznad naše na rang listi)? „A nemamo mi za to“, već se čuje iz zadnjih redova.
„Šta mi trenutno, u ovoj situaciji i sa našim mogućnostima možemo uraditi, a najbliže je idealnoj varijanti?“, treba da bude naš način razmišljanja. Ko time počne, vođen nevidljivom rukom intuicije, stiće će do odgovora kojima se nije ni nadao. A onaj koji eventualno misli da od tehnologije i drugog što gostujući nam klubovi koriste i praktikuju nema nikakve koristi (što se jednog dana možda i pokaže tačnim) neka se prisjeti da smo pravo na kritičko mišljenje davno izgubili.
Sad, konkretno o utakmici. Odlično je Dečić igrao prvih petnaest-dvadeset minuta drugog poluvremena, pa i cijelo poluvrijeme. Peković je mijenjao pravovremeno, odsječno i taktički ne previše dramatično. Najočiglednija promjena bio je prelazak sa 4-2-3-1 na 4-1-4-1 ulaskom Kajevića umjesto Augusta.
Ali Sekulović je bio taj koji odmah po ulasku unio pometnju u protivničke redove i bio vjerovatno najbolji igrač Dečića na cijeloj utakmici. Želja da učestvuje, doprinese i ubrza igru viđela se u svakom njegovom pokretu, sa i bez lopte.
(dodavanja prema Sekuloviću u drugom poluvremenu)
Odlično je Peković detektovao i osnovni problem u igri Dečića u prvom poluvremenu – statičnost igrača. Radijus pojedinih igrača Dečića se mogao crtati šestarom, ne nekim imaginarnim nego onim običnim, iz knjižare. Srećom, pravovremeno je trener Dečića reagovao i igračima na poluvremenu dao jasnu instrukciju, kako smo mogli da saznamo upravo iz razgovora s njim po završetku utakmice.
Od TNS-a se, iako im je rezultat davao pravo na povučenu poziciju, očekivalo u napadu malo više. Osim što je plan igre TNS-a bio defanzivan, mislim da su bili bukvalno šokirani vrućinom (na pitanje koja je bila strategija njihov trener Harison je za CdM odgovorio da su utakmicu bili podijelili u četvrtine, sa poluvremenom i pauzama za vodu kao svojevrsnim checkpointovima, i tako mjerili koliko su blizu ostvarenju cilja).
TNS je predstavnik direktnog stila igre. Predstavnik toga stila koliko neka ekipa danas to uopšte može biti. Jer direktni ili kako kažemo ostrvski stil igre, sa nekim Venegor of Heselinkom, sem u tragovima, odavno ne postoji. Na ovoj utakmici igrali su dugim loptama na jako lijevo krilo Brobela. Taktika krila kao target-mena je rijetka, ali jeste korišćena ranije i među jakim ekipama (Norveška 90-ih recimo ili možda čak Rendžers protiv Zete sa Mekalohom).
Dva su bila moguća taktička pristupa Dečića od otvaranja utakmice: visok tempo ili strpljiva igra. Dečić se odlučio za drugu opciju. U oba slučaja smatram da je postizanje gola pri rezultatu 0-3, koji je efektivno bio na snazi, neophodno najkasnije do 60. minuta. Kako god da su se Peković i saradnici odlučili za plan igre ovo iskustvo će im sigurno pomoći da ubuduće još preciznije kalibriraju stepen hitnosti i ofanzivnosti.
Šta može pripremiti Dečić za narednu utakmicu, s obzirom da nastavlja u Ligi Konferencija? Saradnja između Camaja, koji odlično gradi loptu, i Sekulovića koji odlično pritrčava napadačima, djeluje kao spoj kompatibilnih kvaliteta i ideja koju vrijedi razraditi. Osim toga, u dvije prilike su Ujkaj i Ljuljđuraj praktično asistirali, a od kreativnosti štopera može u napadu zavisiti puno.
Uzdajmo se u Dečić protiv Ludogoreca/Dinamo Batumija, pa da naša evropska ljeta brzih dana postanu i evropske jeseni.
Lazar Šoć – – diplomirani fudbalski trener sa UEFA “A” licencom.
