za Sparsa je najbolja sezona u klupskoj istoriji. Sarajevski klub je u ABA 2 ligi bio drugi u ligaškom dijelu, stigao je do finala plej-ofa regionalnog takmičenja, gdje je zaustavljen od novog abaligaša – Studentskog centra. Malo je nedostajalo da Sparsi i kroz baraž dođe do ABA lige, ali je Split bio bolji u majstorici.
Pečat ovakvoj sezoni Sparsa dao je jedan od najboljih crnogorskih trenera Miodrag Mijo Kadija, koji je ekipu preuzeo početkom godine, nakon prvog od četiri turnira (nakon kojeg je Spars imao skor 2-2) i do kraja sezone u ABA 2 ligi je zabilježio skor od 13 pobjeda i samo dva poraza (8-1 u ligaškom dijelu, 5-1 u plej-ofu)…
– Ciljevi su bili da se kroz prvenstvo Bosne i Hercegovine ponovo obezbijedi mjesto u ABA 2 ligi, a da u ABA 2 ligi ostvarimo najbolji mogući rezultat. Mi smo bili prvi u regularnom dijelu lige BiH, što je jako dobar rezultat jer smo bili ispred Širokog i Borca, kasnije se priključila Igokea. U ABA 2 ligi smo bili drugi u ligaškom dijelu, i u plej-of smo ušli sa namjerom da odigramo najbolje što možemo – kaže na početku razgovora za Pobjedu Miodrag Kadija.
Sparsi su na finalnom turniru u Podgorici, na kojem je nastupilo osam najboljih ekipa, u četvrtfinalu eliminisali Zlatibor, a u polufinalu Podgoricu.
– Napravili smo iznenađenje plasmanom u polufinale pobijedivši Zlatibor, a onda smo dva puta bili bolji od Podgorice u polufinalu – nastavlja Kadija, u tri navrata bivši trener Lovćena, po jednom Budućnosti (koju je vodio i u Evroligi), Atlasa, Sloge, Strumice, Avale, Igokee, Feni Industrije i Teoda.
U finalu je rival bio Studentski centar, najbolja ekipa iz ligaškog dijela, projektovana za plasman u ABA ligu. Možda je finale odlučila prva od dvije utakmice, u kojoj je Spars imao napad na minus pet (94:89), manje od 30 sekundi prije kraja, ali su Orelik i Hasandić izgubljenim loptama u finišu omogućili „studentima“ da na krajui slave 10 razlike (99:89), i revanš učine manje neizvjesnim. Spars je na kraju u drugom meču slavio sa nedovoljnih 72:71…
– Studentski centar je bio najkvalitetnija ekipa, sa samo jednim porazom u ligaškom dijelu. Taj finiš prve finalne utakmice nas je skupo koštao. Međutim, u oba meča smo dokazali da možemo da igramo sa njima, da smo, praktično, bili ravnopravni, iako je, objektivno, bila ogromna razlika u budžetu dva tima. Jer, mi smo u finale ušli kao, možda, najprijatnije iznenađenje ABA 2 lige, sa jednim od najmanjih budžeta, dok smo u finalu igrali protiv tima koji je bio predodređen da bude prvi, i bilo bi seznacija da nijesu bili prvi. Iako nam se nijesu davale nikakve šanse, mislim da smo sasvim korektno odigrali te dvije finalne utakmice i učinili finale mnogo zanimljivijim nego što je bilo ko to očekivao. Mi smo na finale došli izuzetno premoreni, jer smo morali da igramo ligu BiH, a, pored tri juniora u ekipi, imali smo i dva povrijeđena igrača, i bilo je teško očekivati nešto više od onoga što smo uradili. Momci su dali maksimum, a uz malo više sreće u završnici prvog meča, možda bi, čak, rezultat bio drugačiji.
