Nema ga u medijima, nije nametljiv, nije ostao u košarci… A mogao je, jer ima ogromno iskustvo. Novije generacije praktično ne znaju ništa o sjajnoj karijeri, jer se ne eksponira, a starije se sjećaju prefinjenog šuta za tri poena koji je dizao na noge navijače Budućnosti, Crvene zvezde, Hemofarma…
Srdačan čovjek, dobar prijatelj, veliki poštovalac košarke Stevan Peković je nekada “drmao” parketima širom Jugoslavije, bio je nezaobilazna figura u postavama legendarnih ekipa Podgoričana, Beograđana, Vrščana…
Šta danas radi Stevan Peković?
“Hvala bogu, lagano staram. I podižem djecu. To je nešto najljepše”, govori nam nekadašnji šuter koji živi na relaciji Podgorica Ruma.
Lovćen, Budućnost, Borovica Ruma, Crvena zvezda, Hemofarm, Vojvodina, Inđija, Grifoni (Ukrajina) gdje Vam je bilo najljepše?
“A gdje će biti, nego u Podgorici. Uživao sam, bilo je prelijepo iako je trajalo samo godinu dana”, vratio se Peković na sezonu 1997/98. kada je prosječno ubacivao 13 poena, dodavajući tri skoka.
Ponosan na Kup sa svojom Budućnošću
Zašto samo godinu dana?
“Kada gledam iz današnje perspektive, sve je to bilo malo neiskusno. I prva i druga supruga su mi iz Srbije, pa sam gledao kako da udovoljim svima. Možda sam malo požurio sa reakcijom, ali na stolu sam imao ogromnu finansijsku ponudu za to vrijeme (p.a. ljeta 1998. prešao u Zvezdu). Da vratim vrijeme, možda ne bih otišao tako brzo. A opet, možda je taj odlazak “izazvao” Budućnost da poslije toga više ulaže, pa su brzo došli još bolji rezultati”.
Ta jedna, ali vrijedna godina je bila čarobna na klupi pokojni Goran Poli Bojanić, na terenu pored Pekovića, Šćepanović, Pajović, Krivokapić, Vukčević, Ostojić, A. Ivanović, M. Ivanović, Ćeranić, Radunović, Dragutinović, a u vitrinama drugi trofej Kupa namijenjen najboljem timu za 1998…
“Imali smo strašan tim, strašnog trenera. Bilo je sjajno, publici se sviđalo što smo uglavnom bili lokalni momci, pa nas je bodrila tokom cijele sezone. Savladali smo Partizan u polufinalu, a Beobanku u finalu, mislim da su u finalu Gašo i Vlado iznijeli teret, a mi ostali smo malo pomogli”, ostaje skroman Peković, koga emocije prodiru.
“Tada je drugo vrijeme bilo, poslije embagra je došlo do ekspanzije košarke, jer smo bili prvaci Evrope. Mislim da je to bio najljepši period košarke na Balkanu, jer se tih godina vratila na najveći nivo. Poslije 2000. godine, euforija je stala, ali nadam se da će se ponovo vratiti”.
Šta je Budućnost značila za vas koji ste počeli da pronosite slavu tog kluba?
“Rođen sam na Draču, sve pozitivno i negativno nosim sa Drača. Kada sam igrao za Budućnost na najvećem nivou, to je za mene bilo sve. Bio sam ponosan, jer sam Podgoričanin, a Podgorica i Budućnost su nešto za šta živite. Iskreno, moja generacija je znala da plače, kada nas trener ostavi na klupi”.
– Evroliga, pa epizoda “Nismo imali Toma Kruza”
Kao osvajač Kupa priključio se šampionskoj generaciji Crvene zvezde iz 1998, a u prvenstvu i Evroligi je prosječno upisivao po pet poena po meču. Nije to bio pravi Stevan.
“Zvezda je tada bila mnogo jaka, imali smo sedam ili osam reprezentativaca, što bivših, što aktuelnih. Stanojević, Rakočević, Topić, Luka Pavićević, Radmanović… Nijesmo imali uspjeha u Evroligi, ali je bilo dobro. Jedna od ljepših godina u karijeri kada se sve uzme u obzir. Čak je i Vlade Divac bio sa nama na 15 dana, družili smo se malo”, rekao je Peković, koji je crveno bijeli dres nosio od decembra 2001. do ljeta 2002. kada je postizao po 14 poena po utakmici.
Ako Stevan nije bio pravi tokom prvog mandata u Beogradu, u Hemofarmu su brojke samo rasle prve sezone (1999-2000) je ubacivao po 16 poena, druge (20002001) čak 20, treću (20012002) je počeo dobro (11 poena), ali se vratio u Zvezdu… “Ne znam, u legende se ne razumijem previše”, rekao nam je Peković kada smo konstatovali da je legenda Hemofarma. “Igrali smo dobro dvije tri godine, skupljena je dobra ekipa, sportski je složena, imali smo neke rezultate”
A “neki rezultati” su polufinala domaćeg šampionata, te finale Kupa Radivoja Koraća 2001. godine Unikaha Božidara Maljkovića je bila uspješnija.
“Nijesmo mogli do zlata. To je bila nemoguća misija. Nijesmo imali Toma Kruza” kroz šalu priča čovjek koji je davao cijelog sebe na poziciji krila, a koji je tokom karijere sarađivao sa kako sam kaže ‘najboljim evropskim menadžerom’ Miodragom Miškom Ražnatovićem.
-Nisam bio dobar, ali sam volio da šutiram
Prije Budućnosti je igrao za Lovćen, a poslije Hemofarma i Zvezde, nosio je dres Vojvodine, da bi onda sa Indijom od ‘beton’ lige stigao do elite, a karijeru je okončao u Ukrajini. I svuda je zapamćen kao sjajan trojkaš.
“Volio sam da šutiram. Nijesam bio dobar, ali sam volio” sa osmjehom na licu je poručio Stevan, koji je, pak, 2000. godine biran za najboljeg defanzivca jugoslovenske lige…
“Moja generacija je igrala košarku, a realno, nije se moglo igrati samo u jednom pravcu”.
Zašto u Crnoj Gori nema više igrača kakvi su se nekada rađali?
“Problem su stranci. Iskreno, protivnik sam stranaca u svim sportovima. Čini mi se da u posljednjih deset godina pravimo pomoćne igrače u ekipi. Ne pravimo lidere. Da se ne griješim o trenere ili sistem, možda ti momci ne zaslužuju da budu lideri, ali treba biti hrabriji i dati šansu našim momcima. Pa čak i po cijenu rezultata” rekao je Peković, koji je podvukao.
“Mi smo se sportom bavili iz ljubavi, pa je tek onda postao profesija. Nas su tjerali sa treninga, a sada nove generacije tjeraju na trening. Pogotovo djecu. Košarka je specifična, a koraci ne smiju da se preskaču. Moja poruka roditeljima je ako im se dijete bavi profesionalnim sportom neka se pomire sa tim da je to najveći fizički radnik na svijetu”
Stevan Peković je napravio zavidnu košarkašku karijeru, a rođeni brat Dejan Džaja Peković lijepu fudbalsku (Budućnost, Partizan, Puebla, Tatabanja, Haladaš)…
“Stariji sam od Džaje tri godine, ali nikada nijesmo jedan drugog nagovarali na nešto. Zajedno smo počeli da igramo fudbal, Dejan je ostao pri fudbalu, a mene je povukla košarka. Tako je život napisao”, rekao nam je eks košarkaš Crvene zvezde, koji se lako pomirio sa tim što je mlađi brat navukao dres Partizana u karijeri…
“Rivalitet nije postojao, riješili smo to bratski”, sa osmjehom na licu nam priča Stevan.
Ne znam grčki, pa da mogu da komentarišem to što je Budućnost dovela Grka na klupu. Vlado Šćepanović? Mogu samo da pričam navijački: krivo mi je što više nije trener Budućnosti
Nikola Peković je jedan od najboljih svih vremena
Prezimenjak Stevana Pekovića – Nikola – ne igra za Minesotu već 10 mjeseci zbog teške povrede Ahilove tetive, za koju nikako ne uspijeva da se nađe lijek. Čak se dovodi u pitanje igračka karijera aktuelnog predsjednika KK Partizan…
“Nikola je uz Vlada Šćepanovića najbolji košarkaš u novijoj istoriji Crne Gore. Možda sam malo neobjektivan, vođen familijarnom vezom, ali mislim da je Nikola jedan od najboljih centara u Evropi svih vremena. Žao mi je što se povrijedio, jer je trebao da bude dominantan u NBA ligi još par godina. Dokazao je da može da je igra”, jasan je Stevan, koji se okrenuo na našeg drugog asa u najjačoj ligi na planeti – Nikolu Vučevića…
“Nevjerovatno talentovan, izuzetno fizički nadmoćan igrač. To pokazuju rezultati u NBA ligi”.
Dejan Radonjić je bio jedan od boljih igrača u svoje vrijeme u Crnoj Gori, a sigurno je bio najpredaniji. I sada je predan trener, jedini koji je ostao tri godine i više u Zvezdi u posljednjih 20 godina. A vjerujte mi, nije lako opstati u Zvezdi.
Reprezentacija Jugoslavije?
“Bio sam jedne godine na širem spisku. Nisam se odazvao. Da li ostaje žal? Ne, jer je bilo mnogo boljih igrača od mene. Danilović, Đorđević, Bodiroga, Stojaković, Šćepanović, Brkić…”
ZA 60 SEKUNDI
1 Najbolji košarkaš SFRJ svih vremena?
“Dražen Petrović”.
2 Najbolji košarkaš protiv koga ste igrali?
“Žarko Paspalj”.
3 Najbolji igrači sa kojim ste igrali?
“Luka Pavićević, Zoran Sretenović, Milenko Topić”.
4 Najbolji igrač Evrope danas?
“Miloš Teodosić”.
5 Najbolji NBA košarkaš svih vremena?
“Majkl Džordan”.
6 Najbolji igrač trenutno u NBA ligi?
“Stef Kari. Iskreno, nisam gledao brži izbačaj, ni bolju motoriku i tehniku”.
