Iz Nikšića je stigla tužna vijest. Umro je Marko Marković, majstorski kandidat, izuzetan sportski radnik i dugogodišnji sekretar Šahovskog saveza Crne Gore. Na žalost, njegova bitka sa preteškom bolešću, unaprijed je bila osuđena na najteži ishod.
Markova veza sa šahom trajala je više od 60 godina, još od srednjoškolskih dana, kada je sa svojim bratom Slobom važio za jednog od najtalentovanijih igrača Nikšića i Crne Gore.
Kako je sam volio da priča, u beogradskim studentskim danima neko vrijeme u Studentskom gradu dijelio je sobu sa Bonjom Ivanovićem, odakle seže njihovo dugogodišnje i iskreno prijateljstvo.
Poslije povratka iz Subotice, gdje je neko vrijeme živio i radio, Marko je u Nikšiću, kao prvokategornik, a kasnije i majstorski kandidat, nastupao za nikšićke šahovske klubove „Čelik“ i „Nikšić“ u njihovim zlatnim vremenima.
Marko Marković bio je 1993. godine jedan od osnivača šahovskog kluba „Radonja Bojović“, a nekoliko godina bio je i kapiten ekipe na takmičenjima Druge i Prve savezne lige. Imao je velike zasluge što je klub ubrzo postao jedan od najboljih šahovskih kolektiva u tadašnjoj državi, a to ga je svakako i preporučilo da 1996. godine bude izabran za sekretara Šahovskog saveza Crne Gore.
Na to mjesto Marko je došao u najtežem periodu, kada je Savez bio raspušten odlukom Ministarstva sporta, i nije imao svoje prostorije, čak ni dokumentaciju. Veoma brzo stvari dolaze na svoje mjesto i u 17 godina, koliko je Marko obavljao funkciju sekretara, Šahovski savez Crne Gore je bio uzorna organizacija, koja je pored domaćih takmičenja, uspjela da organizuje brojna zvanična evropska takmičenja i bude ozbiljan kandidat za domaćina Šahovske olimpijade.
Ne jednom, za vrijeme Markovog rada, tadašnji (i sadašnji) predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta Dušan Simonović isticao je da je Šahovski savez jedan od boljih i organizovanijih sportskih saveza u Crnoj Gori.
Iako, kako je sam za sebe često umio da kaže „kompjuter nije umio da uključi u struju“, jako dobro Marko je razumio značaj elektronske komunikacije, veb sajta i svih novina koje nosi moderno vrijeme. Insistirao je i uspijevao da Savez nabavlja savremenu opremu i funkcioniše kao svaka moderna organizacija.
Ipak, ako bi se o Marku moralo reći samo jedno, onda bi to bilo „čovjek koji drži riječ“. NJegova riječ i obećanje bili su jači od svih ugovora ovjerenih kod notara. Među njegovim prijateljima ostaće zabilježeno da je noć pred kraj turnira umio da otputuje po nekolike stotine kilometara, ne bi li pozajmio novac i isplatio nagradni fond učesnicima i tako izbjegao da na Savez i njega kao sekretara padne bilo kakva mrlja.
Marko Marković – život i karijera bez sjenke. Malo je takvih ljudi, sve češće odlaze, a na žalost novi rijetko dolaze…
Ispraćaj Markovih posmrtnih ostataka iz njegovog Nikšića biće obavljen u utorak, 18. februara u 12.30 časova, a sahrana je na groblju Gornji Zagarač istog dana u 15 časova.
