U Dramenu, u aprilu, uzeli su EHF značku. Sudili su završnicu juniorskog prvenstva Norveške. Onda se otvorio put, kroz mečeve četvrtfinala Mediteranskih igara Slovenija Hrvatska i polufinala Turska Tunis. Trenutno su Marko Vujisić i Stefan Ivanović na B prvenstvu Evrope juniora u Skoplju. Nominacija ih je zatekla u Taragoni. Najmlađi su sudijski par EHF-a i peti sudijski rukometni međunarodni par iz Crne Gore.
Ovo je priča o mladim ljudima, koji sanjaju finale Olimpijskih igara. Kažu da ih ništa, na što mogu da utiču, ne može skrenuti sa puta. Na terenu su, a drugi su ih učili, kao jedno tijelo. Zavise jedan od drugog, a posebno ističu da nije dobro kada je jedan bolji od drugog. Sve što se desi na terenu, ispričaju u četiri zida. Sve što ispričaju u četiri zida, ostaje tu. Iskrenost je u ovoj profesiji najhitnija. Na greške ne gledaju, kao u početku, kao na smak svijeta.
Greški i razgovori
“Grešaka se ne plašimo, uvijek će ih biti, gledamo da ih smanjimo, posebno u zajedničkoj komunikaciji. Bodrimo se, čak i kada se desi greška moramo je brzo zaboraviti. Nikad se ne kompenzuju, što je najhitnija stvar u suđenju. Što prije zaboraviš, boljećeš da sudiš. Opet ćeš donijeti odličnu odluku, sa velikom šansom da nastaviš bolje nego što si do tada sudio”, kazao je Ivanović.
Zajedno su na terenu posljednjih pet godina, slučajno se upoznali, namjerno spojili. Od tada su nerazdvojni. Treniraju, gledaju video snimke utakmica, čitaju literaturu, uče od iskusnijih sudija, zahvalni njima, Rukometnom savezu, posebno ZRK Budućnost na čelu sa trenerom Draganom Adžićem.
“Imamo ogromnu podršku od Saveza i od najboljeg crnogorskog trenera Dragana Adžića, sa kojim imamo nevjerovatnu saradnju. Jedan od najvećih razloga što smo napravili napredak jeste što smo skoro svake sedmice sudili najboljim igračicama na svijetu. Kada sudite Mileni, Kaći, Kristini Neagu, Dragani Cvijić i ostalim igračicama Budućnosti, onda se dešavaju lijepe stvari, kao napredak u karijeri. Sjećam se kada smo prvi put došli, a do tada ih gledali sa tribina, koliko smo bili srećni. Osjećaj je bio nevjerovatan. Prihvatili su nas fantastično, bez pritiska, a od Adža i dan-danas dobijamo korisne savjete. Budućnost je institucija. Prije nego što smo došli do prvog tima, sudili smo juniorkama koje vodi Tatjana Jeraminok”, ispričao je Vujisić.
Dug put
Koliko im je pomoglo što su sudili prijateljske utakmice rukometašicama Budućnosti, dokazuju riječi lektora Vladimira Sokola.
“Do Đera, kada smo sudili finale EOF-a muškarcima, prišao nam je lektor i pitao nas što smo to sudili u Crnoj Gori, djelovalo mu je nevjerovatno da smo za godinu toliko napredovali. Nije mu bilo jasno i pitao se zar postoji takav kvalitet rukometa u Crnoj Gori, ispričao je Vujisić.
Interesantna je bila borba mladića iz Podgorice i Berana oko EHF značke. Pripreme su dugo trajale.
“Morali smo i fizički i teoretski da budemo spremni. Nadali smo se nominaciji. Angažovali ličnog trenera Ranka Jovanovića, po dva puta dnevno radili, bukvalno sve. Od trčanja, teretane, sa konstantnim analizama naših utakmica i video analizima drugih, iskusnijih sudija. Mojapripremajetrajalatri godine, jer sam do prije tri godine imao 120 kilograma. Znao sam da samo fizički spreman mogu sačuvati potrebnu koncentraciju. Ako pluća ne slušaju, ne može ni glava da sluša”, kazao je Ivanović.
Sa više detalja oko priprema upoznao nas je Vujisić.
“Dobili smo zvanični katalog od 350 pitanja, koje objavljuje Svjetska rukometna federacija, a koja su nedavno promijenjena. Dobili smo na testu 30, u suštini, ocjenjivali su se odgovori, bili su nezgodni, jer zbog samo dva pogrešna padaš. Prvo zbogtoga što nijesi donio pravu odluku, a onda zato jer si donio pogrešnu odluku. Takav je sistem. U Dramenu smo radili testove, a imali smo čast da sa nama bude šef sudija Evrope Dragan Načevski”.
Vujisić je bez greške završio obaveze u Norveškoj, bio je stoprocentan, Ivanović za samo jedan odsto slabiji.
Nije lako mladim momcima bilo u Taragoni, na nedavno završenim Mediteranskim igrama. Prisjećaju se četvrtfinala. Sa obje strane svjetski priznati igrači, na klupi Hrvata Lino Cervar.
“Ozbiljno smo se spremali za taj meč. Konsultovali osobe od iskustva i razgovarali sa našim starijim kolegama. Do sada nijesmo sudili tako j aku i važnu utakmicu. Znali smo da nas čeka pravi sportski rivalitet, utakmica na mali broj golova i jakom odbranom. Čekao nas je sudar škola balkanskog mentaliteta. Prošli smo bolje nego što smo se nadali. Ispoštovali smo savjete, proceduru, čestitali su nam na kraju Slovenci i Hrvati. Utakmica je završena sa golom razlike za Hrvatsku. Odlučena je u posljednjim sekundama”, istakao je Vujisić.
Ivanović kaže da je bila čast suditi četvrtfinale .
“Najozbiljnije do sada smo se spremali za tu utakmicu. Bila je čast suditi takvim ekipama, sa velikim zvijezdama”.
Zanimalo nas je da li ima razlike u suđenju ženskim i muškim ekipama.
“Ponekad osmijeh prolazi, lagano i dogovor, ali ženska utakmica zna da bude vatrena”, kazao je Ivanović.
Organizacija
Zbog obavaza na fakultetu i terenu, pomalo trpi socijalni život. Ne žale se.
“Pri kraju sam studija, istina, morao sam malo da usporim, kako bih završio ono što je bilo bitno. Od aprila, kada smo dobili značku, okrenut sam više ispitima na Ekonomskom fakultetu. Dobro sam se organizovao. Mislim da je ključna stvar upravo organizacija dana”.
Vujisić je na drugoj godini Univerziteta Mediteran.
“Studiram informacione tehnologije. Poziv koji sam odabrao, uz odgovarajući posao, ne bi me ometao u suđenju. Uspijevam nekako sve da postignem, malo se odričemo socijalnog života, ali ulažemo u prave stvari”.
Greške sudija se (ne)praštaju. Kako reaguju na kritike?
“Dobili smo savjete od ljudi na koje se ugledamo, u pitanju je naš stari sudijski par Vujisić Pavićević. Kada završi utakmica, kada smo u svlačionici, u četiri zida, tu sve ispričamo i kažemo što mislimo. Bilo je teških trenutaka, koliko god se trudili da ih prevaziđemo, neke stvari ostaju u podsvijesti. Uspjevamo dase izborimo iskrenim razgovorima”, istakao je Vusjisić.
Slično razmišlja Ivanović.
“Dolaze do nas komentari, zaboli kada smo u pravu, ali polako jačamo. Ako bi nas svaki komentar doticao, psihički bi oslabili. Starije kolege nam sugerišu. Učimo od njih”.
