Neodlučnost i nesigurnost u pasovima, uz malo veći respekt prema petostrukom šampionu Evrope, umanjili su šansu rukometašicama Budućnosti da iznenade Đera u petak u zaostalom meču 6. kola Lige šampiona. Izgubile su 26:21.
Realno od onakve Budućnosti, bez tri prvotimke iz startne postave, pomoći sa klupe Bojane Popović, a od 20. minuta i Eme Ramusović, nije se ni očekivala savršena igra iz koje se moglo doskočiti onakvom Đeru.
Ali nekim elementima, konkretno od 23. do 40. minuta, ,,plave mogu biti prezadovoljne.
“Najiskrenije kada sam vidjela da smo za 18 minuta postigle dva gola, pomislila sam na konačan rezultat od 35:5! Počele smo, zaista, nevjerovatno loše, Đer nas je kažnjavao zbog tehničkih grešaka, a ne zbog promašaja iz dobrih šansi. Takva ekipa bukvalno sve kažnjava, posebno tehničke greške i tako to brzo radi iz tranzicije da protivniku ne ostavlja šansu da se vrati i odbrani”, kazala je Jovanka Radičević.
Do prvog gola ,,plave su stigle u devetom minutu, drugi su postigle šest minuta kasnije, a gošće su u 25. minutu vodile 13:4.
“Bilo je sve teže igrati, ali nijesmo se dale. Pozicionu odbranu, od trenutka kada smo napravile seriju 3:0, dobro smo igrale, a posebno u drugom poluvremenu jer je Nađa Kadović odradila odličan posao.”
“Plave” su nakon katastrofalnog početka, od finiša prvog poluvremena, sredile i glavu i igru, zaokret je bio ogroman da su zbunile rivalke kojima je dugo trebalo da dođu do odgovora u napadu. Uz to, Đer više nije bio u prilici lakim golovima da kažnjava i uvećava prednost. Gošće su, na primjer, nakon odmora bile bez gola iz brze igre, a u 1. poluvremenu, od 14, postigle su pet iz tranzicije (plus četiri gola sa sedam metara).
“Poslije onakvog psihološkog pada svaka od nas je pomislila da gore ne možemo, osim da spustimo ruke, damo im loptu i da se igraju sa nama. A da je bilo teško, o tome ne treba ni pričati. Navešću primjer, Alison Pino je igrala 60 minuta. Neko će reći igraju i druge, ali prosto te zamjene na bekovskim pozicijama znače, posebno igračima koji su u godinama i konstantno izloženi duelima. Mi se kod izmjena oslanjamo na našu djecu, guramo ih u vatru i proces kroz koji moraju da prođu. Tako je Ana Popović sa Đerom imala nekoliko dobrih reakcija u defanzivi, Katarina Džaferović je sve bolja i bolja, Nikolina Vukčević takođe, a Kadović je bila dobra u odbrani. Međutim, još uvijek su bez potrebnog iskustva, do kojeg će, sigurna sam, doći s vremenom. Utakmice su najbolja stvar za to, koriste i nama iskusnijima koje i dalje učimo i tražimo način da prevaziđemo probleme i odgovore na razne situacije na terenu. Vratiću se na početak priče, preokret je, prije svega, stigao kao rezultat iskrenog odnosa, razgovora u pauzi između dva poluvremena, gdje smo se pogledale i kazale da ne ličimo na sebe. Bile smo odlučne da damo maksimum i uspjele smo.”
Koliko umorna Budućnost može još, na ovaj način, da gura?
“Iskreno se nadam da ćemo ostati žive i zdrave, jer je sedmica iza nas bila teška i ostavila je dubok trag. Ali ono u što vjerujem je karakter i da ćemo do još bolje igre doći kada bude najpotrebnije u osmini finala. Sve do tada je uigravanje i priprema za mečeve koji znače biti ili ne biti. Vidite i sami kakva je godina, prošli smo zajedno toliko problema, od povreda, korone, i onda kada smo krenuli Bojana Popović je dobila pozitivan nalaz. Često kažem neka je sve ovo ovako sada kako jeste, a neka nam se vrati kako treba u osmini finala.”
Rukometašice Budućnosti od 9. januara, kada je krenuo drugi dio Lige šampiona, prevazišle su sebe u mečevima sa Brestom i Odenzeom.
