Milena Raičević, kapitenka Budućnosti, utakmice glavne faze Lige šampiona gleda sa tribina. Oporavak zbog operacije će potrajati.
Crnogorska reprezentativka govorila o brodolomu njenih saigračica, lošim partijama od starta sezone, neočekivano slabim izdanjima u defanzivi, o četvrtfinalu i o tome da li je realan san o plasmanu na F4.
Šta si vidjela u porazu od FTC-a?
“Ne znam kad je Budućnost ovako igrala u Podgorici. Ne mogu da se sjetim. Ali, eto, desio se taj dan i teško mi je, kao i mojim saigračicama. Ali, ovo nije prva (jedina) utakmica u kojoj smo se loše osjećale. Od starta sezone loše igramo i to je evidentno. Ono što treba da bude sve bolje i bolje, kod nas je sve gore i gore.
Da li je to posljedica nedostatka volje, karaktera, slabog rada, premora ili se jednostavno dogodio loš dan?
“Ne znam šta je, ali ne možemo da se sastavimo i ne znamo razlog. Da znamo, vjerovatno bi mnoge stvari riješili i prevazišli. Ali ćemo, nadam se, pronaći rješenje.”
Da li ste zakasnili?
“Još smo na vrijeme. Čekaju nas tri utakmice glavne faze Lige šampiona. I kao uvijek, sve zavisi od nas. Vjerujem u to, kao što vjerujem da moramo dosta stvari da promijenimo. Jer ovo kako igramo ne može se nazvati igrom. Mi nijesmo mi.”
Jesu li vas protivnici pročitali. Koliko to što su možda provalili sistem, utiče na slabiji osjećaj u defanzivi. Uz to, u napadu kao da čekate šta će da uradi Kristina Neagu?
“Ne igramo odbranu koju smo ranije igrali, to je problem. Ne možemo da uporedimo odbranu iz prošle, a tek sa onom od prije dvije sezone. Te igre nema više. Zato smatram da nijesu provalili našu odbranu, nego mi ne igramo odbranu. Što se tiče napada sami smo uradili da se sve oko Kris vrti i da se završava sa Kris. I to su pro tivnici provalili. Nju čuvaju, i to je to. Mislim da svi treba jednako da se koriste u napadu. Prošle godine smo imali lošiji napad, ali smo makar igrali odbranu, pa je bilo bolje. A sad imamo kao neki napad, koliko-toliko, ali nemamo odbranu”.
Kako gledaš na to da je Budućnost sa bijelom zastavom ušla u drugo poluvrijeme protiv FTC-a?
“Bila je specifična situacija. Mogli smo da nastavimo sa istim igračicama nakon „minus 10“ i da bude još deset. Ili da drugo poluvrijeme igraju mlađe i da bude još deset, ali bi makar one dobile šansu, koju su i dobile. I donekle su bile bolje od iskusnijih.”
Trener Adžić je nakon utakmice preuzeo krivicu.
“Odgovornost je podjednaka. Adžić je jedan, a nas 18. Za svaku glavu treba posebno da misli, a to je teško. Nijesmo ispunile zadatke kako treba. Svi smo griješili.”
Da li svaka od vas na isti način poštuje ,,plavi“ dres?
“Mislim da nijesam neko ko treba da priča o tome, jer sam dio tima. Mogu samo za sebe da kažem, kao i to da svaka od nas u svakom trenutku želi da da maksimum.”
Dijete si Budućnosti, šta to znači?
“Od prvog dana sam posvetila život klubu. Ono što mogu da tvrdim je da od mene ne može niko više da pruži i ne može sa istim žarom da gleda, igra i osjeća.”
Četvrtfinale nije upitno, ali ako se do tada nešto ne promijeni, F4 biće nedostižan?
“Slažem se, ali imamo dva mjeseca da se spremimo za četvrtfinale. Problem je dali ćemo se sastaviti i uspjeti da promijenimo igru i da se nađemo na F4. Pitanje je i dali ćemo biti spremne za F4, jer u dosadašnjim mečevima nijesmo pokazali da smo blizu cilja. Ali, i Bukurešt je prošle godine bio u istoj situaciji kao mi i osvojio trofej. Može i nama isto da se desi. Imamo vremena da se vratimo, a znamo put. ”
Glava je problem ili…?
“Kvalitet je nesporan, a FTC se po individualnom kvalitetu ne može uporediti sa nama. Nemaju bolje igračice.”
Atmosfera je dobra?
“Da, dobra je.”
Znači, možete jedna drugoj da sugerišete bez ljutnje?
“Profesionalci smo, tako se i ponašamo. Ali, nekad ni dobra atmosfera nije mjerilo za uspjeh. Osjetili smo na svojoj koži. Mislim da su kod nas u pitanju neke druge stvari koje se moraju mijenjati. Prije svega, sa sobom moramo da raščistimo što ne valja i kako da budemo bolje. Samo tako možemo naprijed”, zaključila je Milena Raičević.
