“Bregzit-Boris postaće ministar spoljnih poslova. I to baš on! Taj uzdah bukvalno se može osjetiti u sjedištu Savjeta Evropske unije u Briselu, čak i ako zvanične reakcije nema. Savjet ministara spoljnih poslova sastaje se svake četiri nedjelje i to je najvažnija ministarska runda EU”, piše dopisnik Dojče velea iz Brisela Bernd Rigert.
Savjet odlučuje ne samo o spoljnoj politici, već kao druga zakonodavna instanca, i o mnogim namjerama i planovima EU, kao i o temama o kojima se raspravlja na samitima šefova država i vlada Unije, dodao je on.
“A sada će u ime Velike Britanije za zajedničkim stolom s ministrima spoljnih poslova EU da sjedi jedan politički klovn i prevarant za koga su mnogi u Briselu pomislili da neće uspjeti”, navodi Rigert u tekstu objavljenom u rubrici “Lični stav”.
U tekstu se podsjeća da je Džonson prije nekoliko dana za sebe rekao da on nije prava osoba koja bi trebalo da odluku o Bregzitu pretvori u praktičnu politiku.
“A sada je ministar spoljnih poslova! Bio je to taktički potez nove premijerke, kako bi zadovoljila jastrebove i zagovarače Bregzita među konzervativcima. Ona je Borisu Džonsonu dala funkciju kako bi donekle mogla da ga kontroliše”, ocjenjuje se u tekstu Dojče velea.
Kako se navodi, u sjedištu EU već „sklanjaju porculan sa polica“ da ga Boris ne bi polupao.
Džonson, ekspert za izborne kampanje, odličan komunikator i samoreklamer, u početku neće imati previše dodira s pregovorima o Bregzitu. Ali nakon toga, on će biti taj koji će biti zadužen za odnose Velike Britanije sa EU. A sve dotle dok je Velika Britanija zvanično članica Unije, Džonson će imati pravo glasa u Savjetu ministara. On tako može da blokira odluke i baca prašinu u oči njemu omraženoj briselskoj politickoj mašineriji.
Nekim starijim briselskim izvještacima, kao i činovnicima EU, još je u sjećanju „mladi i divlji“ Boris Džonson, koji je početkom devedesetih godina kao dopisnik lista Dejli telegraf „ispredao svoje poluistinite priče“, navodi se u tekstu.
U njima jeste uvjek bilo i zrno istine, ali Džonson se godinama nakon toga hvalio da mu je uspijevalo da kroz „napumpane EU-bajke“ u Velikoj Britaniji podstakne skepsu prema Evropskoj uniji.
Ta mustra, koja je još tada preovladavala u razmišljanju Borisa Džonsona, može se sagledati ako se pogleda novinska arhiva iz tog vremena: EU je zla, a Velika Britanije žrtva, konstatuje se u tekstu.
Tom besmislicom pošlo mu je za rukom da uspješno okonča kampanju za izlazak Britanije iz EU.
Nema mnogo toga što bi moglo da nas navede na pomisao da on takav način razmišljanja neće slijediti i kao ministar spoljnih poslova, zaključio je Rigert.
