Premijerka Velike Britanije Tereza Mej raspisala je izbore sa ciljem da osnaži ideju o “tvrdom Bregzitu” i izgubila apsolutnu većinu. To će ostaviti posljedice i na pregovore o izlasku iz EU i na njenu političku karijeru, piše Dojče vele.
Tereza Mej je mogla i bez ovih izbora. Međutim, podstaknuta prvenstveno pozitivnim izbornim prognozama, premijerka je željela da poveća broj konzervativaca u Donjem domu.
Umjesto toga – izgubila je većinu. A izgubila je i svoj lični autoritet u partiji. Čak se je bila prinuđena da se javno izvini članovima stranke koji su na izborima izgubili mjesta u parlamentu.
Novi kabinet Tereze Mej pokazuje koliko je premijerka oslabljena. Ministar poljoprivrede ubuduće će recimo biti Majkl Gizv, čovjek koga je Mejova prošle godine otpustila.
Istovremeno, Boris Džonson ostaje na položaju ministra spoljnih poslova. On je teška kategorija među zagovornicima Bregzita, ali ipak nije nužno i oličenje lojalnosti.
Džonson oštro negira glasine da želi da skine Mejovu sa pozicije, pa ipak – on još od vremena Kamerona važi za mogućeg kandidata za Dauning strit.
Premijerka to kadrovsko krpljenje zove “talenti iz cjelokupnog spektra stranke”. Oni koji nemaju ništa više da izgube – sarkastični su, baš kao Džordž Ozborn, ministar finansija koja je Tereza Mej otpustila.
Ozborn sada ima mogućnost da joj se slobodno i javno osveti kao glavni urednik lista Ivning standard i već je ocijenio da je Tereza Mej “mrtva žena koja hoda” i da je njena “politička smrt” samo pitanje vremena.
Briga za krhki mirovni sporazum
Slabost Torijevaca i njihove šefice nakon izbora prvenstveno znači da je konzervativcima u vladi potreban partner. To će biti Demokratska unionistička partija (DUP) iz Sjeverne Irske.
Mejova pritom ne misli samo na formalnu koaliciju, već i na podršku DUP u različitim dogovorima.
Programske podudarnosti dveju stranaka – u zavisnosti od tema – variraju. Pozitivno je recimo to što se obije partije slažu da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo da ostane jedinstveno, a unionisti su saglasni sa politikom konzervativaca i u vezi sa referendumom.
Sa druge strane, DUP je veoma konzervativna stranka. Oni recimo odbijaju istopolne brakove i pobačaj. Njihov tvrdi protestantizam ide toliko daleko da se nedjeljom ne sastaju, jer je to je za njih sveti dan.
Brige rastu i kada je riječ o krhkom mirovnom sporazumu u Sjevernoj Irskoj koji se može dovesti u opasnost ako jedna ekstremno protestantsko-unionistička partija u Vestminsteru bude dobila na uticaju. Previše ljubaznosti dakle, Tereza Mej sebi ne može da dozvoli.
Pragmatični Hemond
Najvažnije pitanje nakon izbora ipak je sljedeće: da li će sada nakon izbora da “omekša tvrdi Bregzit” – kojem je do sada težila Tereza Mej i zbog čega je i željela da u parlamentu ima sigurniju većinu?
“Tvrdi Bregzit” ne znači samo izlazak iz Evropske unije, već i izlazak iz zajedničkog tržišta i carinske unije. “Omekšivač” može ponovo da bude Demokratska unionistička partija, čija je liderka Arlin Foster izjavila da “niko u Sjevernoj Irskoj” ne želi čvrste granice sa Republikom Irskom.
Ova do sada prilično labava granica, bila bi, nakon Bregzita, jedina kopnena granica Ujedinjenog Kraljevstva sa Evropskom unijom.
Rut Dejvidson, predsjednica sada osnaženih škotskih konzervativaca, takođe je izjavila da je za “meki Bregzit” – Škotska je jasnom većinom glasala protiv izlaska.
Pritisak ne stiže samo sa periferija kraljevine, već i od konzervativaca iz srca Engleske.
Poslanik Torijevaca Ana Soubri za Skaj njuz je izjavila: “Mislim da premijerka nema većinu u Donjem domu za izlazak iz zajedničkog tržišta EU”.
Znatno veću važnost ima glas ministra finansija Filipa Hemonda. Iako on ne važi za prijatelja EU, ipak je, smatra se, pragmatična i razumna osoba, za razliku od “usijane glave” Borisa Džonsona.
Fajnenšel tajms ga naziva “odrastao čovjek” i ocjenjuje da je on jedini član kabineta koji može još ponešto da spasi nakon “Bregzit-izbora”.
Hemond je taj koji može da se odupreti desnim “Bregzit-ideologijama” u stranci i da dogovori najprisniji mogući odnos sa Evropskom unijom. Osim toga, on gaji rezerve i prema strikinoj imigracionoj politici.
Terezi Mej prijeti sudbina Margaret Tačer
Stari i novi “Bregzit-ministar” Dejvid Dejvis više je na strani prethodne politike Tereze Mej.
Dejvis prije svega želi da ostvari ono što je i do sada vidio kao svoj izborni mandat: “kontrolu granica, zakona i novca”.
Kako je rekao za BBC “to se ne može postići u okviru zajedničkog tržišta EU i najbolji mogući pristup je – spolja”.
Izlazak iz EU se ne dovodi u pitanje i zbog činjenice da su laburisti – koji su u principu za Bregzit – dobro prošli na izborima, a liberalne demokrate, jedina stanka koja je jasno protiv izlaska, nakon ovih izbora, nalazi se na samoj ivici.
Otvoreno je pitanje ko će ubuduće da voditi konzervativce i tako praktično da odredi tok pregovora sa EU. Tu ulogu za sada drži Mejova.
“Kod svojih kolega iz stranke ja ne uočavam želju za još više nesigurnosti u koju bi nas odvela svađa oko stranačkih izbora”, kaže ipak za BBC uticajni Torijevac Grejem Bredi.
Istorija konzervativaca pokazala je da stranka svoje vodeće ličnosti umije da odbaci bez ikakve rezerve – onda kada za to dođe vrijeme.
To je prethodnica Tereze Mej, prva britanska premijerka i “gvozdena lejdi” poštovala i na kraju svoje karijere to lično i doživjela. Sudbina Margaret Tačer, mogla bi da zadesi i Terezu Mej.
