Iza njemačke kancelarke Angele Merkel su turbulentni dani. A vjerovatno i ispred nje. Iako je tokom posjete turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana i dalje ličila na „onu staru“, na unutrašnjem planu ona doživljava poraz za porazom, piše DW.
Gorak osmijeh na licu. Ništa više njemačka kancelarka nije mogla da ponudi tokom protokolarnog rukovanja s turskim predsjednikom nakon zajedničke konferencije za novinare. Prije tog fotografisanja, Merkel je uspješno prebrodila konferenciju za novinare na kojoj je rekla da između Turske i Njemačke postoje velike razlike. Nije glumila prijateljstvo tamo gdje ga nema. Moglo bi se reći da je to ponovo bila ona „stara“ Angela Merkel koja se, kada se bavi velikim spoljnopolitičkim pitanjima, vodi isključivo interesima, a ne emocijama. Kancelarka koja zna da procijeni situaciju i koja se ne da zavesti, bez obzira na to koliko je moćan bio njen sagovornik.
https://twitter.com/Communications/status/1045677544895320064
Suvereni nastup prilikom teške Erdoganove posjete, trebalo bi da joj bude od pomoći. Naime, samo tri dana prije toga moglo se čuti: „Politička jesen kancelarke“. Ili: „Demontaža Angele Merkel“. Kancelarka bi proteklu sedmicu najradije da zaboravi.
Prekasno izvinjavanje
Proteklih osam dana za nju su bili prekretnica. Ono što je Merkel 24. septembra rekla o ponašanju sada već bivšeg šefa Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georga Masena, uopšte se nije uklapalo u sliku tzv. „teflon-kancelarke“, sa koje problemi praktično „skliznu“. Kontroverzni Masen je prvobitno, uz odobrenje predsjednika triju vladajućih stranaka, CDU, CSU i SPD, unaprijeđen u državnog sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova i to sa višom platom, da bi, nakon brojnih protesta, ipak dobio novo radno mjesto u Ministarstvu, ali uz staru platu.
A kako je Merkel reagovala na sva ta dešavanja oko Masena? Previše se rukovodila potrebama Ministarstva unutrašnjih poslova, umjesto da ima u vidu ono što je u interesu građana. I nakon svega je još rekla: „Veoma mi je žao zbog toga“.
Tako jasno priznavanje greške nikako ne ide uz ovu kancelarku. Činjenica je da je slučaj Masen u potpunosti izmakao kontroli. Izvinjenje u politici se ponekad možda i može posmatrati kao snaga, ali u ovom slučaju nije tako. Njeno izvinjenje došlo je prekasno i ono nije znak snage, već priznanje slabosti.
Gubitak povjerenja
Dok komentatori u Njemačkoj i dalje diskutuju o tome kako tumačiti iznenadni gubitak reputacije predsjednice vlade, Merkel se već u utorak našla pred novim teškim ispitom. Riječ je o događaju za koji niko nije ni mogao slutiti da će postati „slučaj“ – a to je redovni izbor predsjednika poslaničke grupe CDU/CSU u Bundestagu. Odjednom se, nakon više od 40 godina, pojavio protivkandidat. Dosadašnjem šefu grupe Folkeru Kauderu suprotstavio se Ralf Brinkhaus, u velikoj mjeri nepoznat javnosti.
S obzirom na to da se Merkel žestoko zalagala za Kaudera, gotovo niko nije vjerovao u njegov poraz. Međutim, upravo to se dogodilo. Ponovo je kancelarka, drugi put u roku od 24 sata, morala da prizna poraz.
I to bolan poraz. Merkel sa Kauderom ne samo da je izgubila lojalnu osobu koja joj je obezbjeđivala većinu, već je još gore to što poslanička grupa više ne stoji tako disciplinovano uz Merkelovu. Kako kancelarka uopšte može nešto da uradi, ako nije u stanju da uz sebe zadrži njene sopstvene ljude?
Kraj samoodlučivanja
A šta ako i na kongresu CDU u decembru većina porekne lojalnost Angeli Merkel? Da li će se ona, kao što većina posmatrača očekuje, ponovo kandidovati za mjesto predsjednice stranke? Na kraju krajeva, ona je više puta naglašavala da predsjednik stranke i kancelar moraju biti jedna osoba. Ukoliko Merkel na kongresu dobije još jedno upozorenje – ili, što je trenutno nezamislivo, izgubi povjerenje – ona veoma, veoma teško može da ostane u kancelarskom kabinetu.
Kakav zaključak ostaje na kraju ovih turbulentnih dana? Angeli Merkel je najkasnije početkom prošle sedmice moralo da postane jasno da kraj njenog kancelarskog mandata nije tako daleko. I ukoliko misli da će moći sama da aranžira sopstveni odlazak sa vlasti, onda bi trebalo malo bolje da se informiše. Kancelarka je očigledno propustila vrijeme u kojem je mogla sama da odlučuje o odlasku sa funkcije. Na spoljnopolitičkom planu – to pokazuje Erdoganova posjeta – ona još drži uzde u svojim rukama. Ali pozive na obnovu koji dolaze iz njenih sopstvenih redova, ona više ne može da nadglasa, zaključuje DW.
