Pišu: Genka Šikerova i Ron Sinovitz
Ostaci mreže hotela i odmarališta iz doba komunizma koja je nekada omogućavala subvencionisani odmor milionima bugarskih radnika i dalje postoje. Međutim, više od tri decenije posle sloma komunizma, u pogodnostima nasleđa bugarskih “rekreativnih stanica” u sovjetskom stilu mogu da uživaju samo zvaničnici i zaposleni u državnoj službi, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Ostatak zemlje – bugarski poreski obveznici – moraju da plate račun za održavanje ostataka tog sistema, što košta oko 11 miliona eura godišnje.
To pokazuju nalazi studije Svjetske banke koju je bugarska vlada naručila 2018. godine.
U njoj se navodi da – od hiljada takozvanih “rekreativnih stanica” koje su krajem 80-ih omogućavale subvencionisani godišnji odmor za tri miliona bugarskih radnika godišnje – u državnom vlasništvu i dalje postoji 115 takozvanih “resornih odmarališta” na bugarskim planinama i crnomorskoj obali.
Takvi objekti izbjegli su ekonomske promene kroz koje je Bugarska prošla 90-ih godina kroz privatizaciju i uvođenje slobodnog tržišta.
Najveći broj rekreativnih stanica je u vlasništvu ministarstava odbrane i unutrašnjih poslova.
Ali, vlasnici objekata na vrhunskim lokacijama su i bugarski viši sudovi i Kancelarija glavnog tužioca.
To znači da policajci, vojni oficiri, sudije i tužioci mogu na odmor na more ili planine na račun poreskih obveznika.
Jedan od nekoliko hotela u vlasništvu bugarskog Ministarstva odbrane u popularnom ljetovalištu na obali Crnog mora.
Sve zajedno, zaključila je Svjetska banka, preostale rekreativni centri za vladine zvaničnike i zaposlene u državnoj službi posluju s godišnjim gubitkom od oko 11 miliona eura godišnje.
Ti gubici se pokrivaju iz državnog budžeta.
Zapravo, stručnjaci Svjetske banke preporučili su da se ministarstva i odjeljenja u vladi povuku iz posla upravljanja subvencionisanim centrima za odmor svojih zaposlenih.
“Upravljanje turističkim smještajem nije uobičajena funkcija vlade”, navodi se u izvještaju.
Bugarska vlada, međutim, ne obazire se na poziv Svjetske banke. Ne odustaje od odmarališta. Štaviše, neke službe žele i nove.
“Uprkos raspoloživosti različitih mogućnosti smještaja u ovom trenutku, među vladinim zvaničnicima ostaje snažan osjećaj vezanosti za resorna odmarališta i odmore uz subvenciju države”, zaključuje izvještaj Svjetske banke.
U okviru Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć (COMECON) koji je formiran 1949. godine pod vođstvom Sovjetskog Saveza, Bugarska je, između ostalog, bila specijalizovana za turizam.
Tokom 50-ih i 60-ih Bugarska je podigla velika odmarališta na crnomorskoj obali za masovni turizam i vlada je brzo počela da se oslanja na te objekte kao izvor za priliv deviza iz drugih zemalja COMECON-a, poput Poljske, Mađarske i Istočne Njemačke.
Među ljetovalištima napravljenim na bugarskoj sjevernoj crnomorskoj obali blizu grada Varne su Sveti Konstantin i Elena, Sunčani dan, Čajka, Zlatni Pjasci i Albena.
Ljetovalište Sunčana obala izgrađena je na južnoj obali blizu grada Burgasa i starog grada Nesebar.
Planinska odmarališta su takođe izgrađena kao zimski skijaški centri – posebno, Pamporovo južno od Plovdiva u Rodopskim planinama i Borovec na jugozapadu Bugarske na planini Rila.
Za smještaj Bugara izgrađena je mreža objekata na obali i u planinama gdje su radnici mogli na odmor uz vladine subvencije.
Svaki takav objekat, koji je bio poznat kao “rekreativna stanica”, bio je povezan s određenom državnom institucijom – poput državnih fabrika, prodavnica, vladinih službi i ministarstava.
Kvalitet odmarališta zavisio je od veličine i značaja ustanove s kojom je bio povezan.
Elita Komunističke partije obično je uživala u ekstravagantnijim odmaralištima na najpoželjnijim lokacijama opremljenim spa centrima i saunama.
Velika državna fabrika bi imala jednu rekreativnu stanicu u koju bi išli svi njeni radnici, uz uslov da dobiju posebnu karticu koja im omogućava da tamo idu na odmor.
Radnici iz manjih fabrika bi često bili poslati u skromne hotele blizu Crnog mora ili u jednostavne planinske kolibe blizu glavnih skijaških centara.
Sistem se nastavio nekako u godinama poslije sloma komunizma 1989. godine.
Međutim, do kraja 90-ih, većina bugarskih rekreativnih stanica je ili privatizovana ili propala usljed manjka sredstava za rad i renoviranje.
Neki su pretvoreni u moderne hotele, dok su neki napušteni.
Sredinom februara, RSE je kontaktirao Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Kancelariju glavnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud i Vrhovni upravni sud tražeći informacije o troškovima održavanja i podatke o posećenosti u njihovim odmaralištima.
Zasad je odgovorilo samo Ministarstvo unutrašnjih poslova.
To ministarstvo je navelo da ima ukupno 1.633 kreveta u svim objektima za odmor – uključujući 1.300 na moru i 333 u planinama.
“U 2020. u našim rekreativnim centrima je boravilo više od 2.000 pripadnika našeg osoblja”, navelo je ministarstvo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova takođe je navelo da je potrošilo više od tri miliona dolara iz svog budžeta za održavanje i upravljanje svojim odmaralištima u 2020. Nije otkrilo koliki je ukupan iznos koji su njegovi zaposleni platili za boravak u tim objektima.
Početkom februara, Kancelarija glavnog tužioca tražila je od Vrhovnog savjeta sudstva da usvoji stav koji će joj omogućiti da stekne još jednu rekreativnu stanicu na sjevernom dijelu obale Crnog mora blizu ljetovališta Zlatni Pjasci.
Riječ je o dijelu kompleksa odmarališta Čajka koji ima zatvoreni i otvoreni bazen, spa centar, saunu, teretanu, restoran i konferencijsku salu.
Imovina je trenutno u vlasništvu Državne konsolidacione kompanije, vladinog preduzeća u koji idu prihodi od privatizacionih ugovora i koje upravlja preostalim državnim akcijama u firmama koje su djelimično privatizovane.
Objekat se ne koristi od 2017. godine.
Procjenjuje se da će bugarski poreski obveznici morati da plate više od dva miliona eura da bi se objekat popravio i vratio u upotrebu.
Prema poslednjim cijenama resornih odmarališta za ljude iz kancelarije tužilaštva i viših sudova, zaposleni bi tamo boravili po cijeni od oko osam eura za noćenje.
To je daleko ispod tržišne cijene obližnjih privatnih hotela koji naplaćuju od 100 do 300 eura za noć.
Kancelarija tužioca ima i druge objekte za odmor na crnomorskoj obali – u odmaralištima Sveti Konstantin i Elena i u gradu Bjala. Takođe ima kamp blizu Varne.
Za odlazak na planine, tužilaštvo ima “resorne baze” u Borovecu, na planini Vitoša i na skijalištu Cigov Čark na Rodopskim planinama.
“To nisu odmarališta, već centri za obuku”, rekao je za RSE portparol tužilaštva, dodajući da statistika o broju noćenja u planinskim centrima nije trenutno dostupna.
Prema zapisniku sa sastanka Vrhovnog savjeta sudstva krajem januara, troškovi održavanja objekata za rekreaciju i “obuku” zaposlenih u kancelariji tužioca u 2020. godini iznosili su više od tri miliona eura.
Članica Vrhovnog savjeta sudstva Atanaska Diševa rekla je za RSE da takvi izdaci ne bi trebalo da budu glavni prioritet bugarskog pravosudnog sistema.
“Održavanje tih objekata nije efikasno”, rekla je Diševa. “Nije loše da sudije mogu da borave u resornim bazama. Ali njihovo besplatno sticanje je samo uslovno, jer ima puno troškova održavanja.”
“Istovremeno, sredstva za sudsko vijeće u Varni nisu dodijeljena decenijama”, rekla je Diševa.
