Lider Narodne stranke Austrije (OVP) Sebastijan Kurc, promijenio je boju i politiku stranke i zauzeo čvrst stav prema migracijama, piše Dojče vele.
Dodaje se da mladost i način ponašanja daju Sebastijanu Kurcu prednost.
Kurc bi, na osnovu dosadašnjih rezultata izbora mogao postati najmlađi kancelar u istoriji Austrije, ali sa 31 godinom i najmlađi šef vlade u svijetu.
Sebastijan Kurc (31) u nesvakidašnjem izdanju. Preko obaveznog odijela tirkizna jakna sa natpisom „Team Kurz“, na glavi naočare za sunce. Ne upada odmah u oči među volonterima koji pomažu u predizbornoj kampanji i dijele letke, bombone i hemijske olovke u centru Beča.
Okupio se, kako se navodi, veliki broj pristalica, uglavnom mladih ljudi, studenata, od kojih se Kurc svojim mladalačkim crtama lica i rumenkastim obrazima gotovo ne razlikuje.
Do maja, Kurc je još bio na čelu podmlatka Austrijske narodne stranke (ÖVP) kada je preuzeo čitavu stranku, kao najmlađi šef ikada.
Kako navodi Dojče vele, Kurc je brzo sazreo i još brže napravio karijeru. Dok njegovi vršnjaci prolaznicima na ulici dijele letke, on je postao glavna nada konzervativaca, kancelarski kandidat ÖVP i glavni favorit na parlamentarnim izborima.
Njegova jednostavna poruka, navodi se, pogodila je nerv: “vrijeme je za nešto novo”.
“Ljudi su zasićeni etabliranom politikom”, kaže politikolog Peter Filcmajer sa Podunavskog univerziteta u Kremsu u razgovoru za Dojče vele.
Na predsjedničkim izborima 2016. godine u prvom krugu neuspijeh su doživjeli kandidati velikih stranaka, kažnjen je bio i socijaldemokratski kancelar Verner Fajman.
Nasljednik Kristijan Kern nastupio je sa jasnim porukama i novim stilom, zbog čega su ga poredili sa miljenikom svih, kanadskim premijerom Džastinom Trudoom.
Kako ukazuje Dojče vele, popularnost SPÖ skočila je u anketama i danas opet iznosi 26 odsto.
Kod Sebastijana Kurca, koji je u maju preuzeo kormilo ÖVP, kako se navodi, popularnost ne opada.
Taj efekat dodatno pojačavaju i banalne stvari, kao što je njegova mladost“, kaže Filcmajer. Već preko godinu dana on je najpopularniji austrijski političar, unutar svih društvenih grupa.
Tajna njegovog uspjeha: kao ministar spoljnih poslova bio je doduše član nepopularne velike koalicije socijaldemokrata i narodnjaka, ali se tokom sukoba držao po strani. Na svjetskoj političkoj sceni postao je poznat kada je 2013. godine, sa 27 godina, postao ministar spoljnih poslova. Dvije godine ranije bio je državni sekretar za pitanja integracije, što je, navodi se, ljevičarsko liberalni list Standard ocijenio kao “sprdnju”.
Tada je, piše Dojče vele, važio za galamdžiju, karijeristu.
Odrastao je u bečkoj radničkoj četvrti Majdling, kao sin jedinac. Majka mu je nastavnica, a otac inženjer.
Sa šesnaest godina je, navodi se, u svom okrugu htio da pristupi ÖVP, ali su mu poručili “dođi ponovo kad budeš studirao”.
Više sreće imao je, navodi se, u organizaciji u drugom okrugu.
Tamo je brzo napredovao i 2008. godine stao na čelo bečkog podmlatka Narodne stranke (JVP), a godinu dana kasnije postao je šef omladine stranke na saveznom nivou.
Za potrebe predizborne kampanju u Beču 2010. godine unajmio je crni automobil, takozvani Geilomobil i organizovao žurke pod sloganom „Crno je kul“, a studije prava prekinuo je kada je postao državni sekretar za integraciju.
Kritičare je, navodi se, iznenadio svojim programima za pomoć migrantima i izjavom „da je Austriji potrebna veća kultura dobrodošlice“.
Mesto ministra spoljnih poslova preuzeo je, piše Dojče vele, 2013. godine, kada je politiku integracije iz ministarstva unutrašnjih poslova prebacio u nadležnost ministarstva spoljnih poslova.
I, kako se navodi, promijenio je mišljenje: u vrijeme velike izbjegličke krize, u ljeto 2015. godine, jasno se pozicionirao protiv kancelarke Angele Merkel i njenog „Uspjećemo!“
Tada je postao zvijezda kako u Austriji, tako i u Njemačkoj.
Bio je gost njemačke televizije i nastupio na stranačkom zasjedanju Hrišćansko-socijalne unije (CSU).
“On ima prava rješenja u migrantskoj politici”, kaže Mihael Brandšteter, koji sa prijateljskim osmijehom dijeli letke za svog favorita.
Za razliku od većine ovdje, on nije član stranke niti omladine. Kaže da ga oduševljava “novi stil” Kurca.
“On se fokusira na sadržaje, ne želi druge da napada”, kaže Brandšteter.
On slikovito opisuje političku situaciju u zemlji.
“To je kao stara mašina, ništa se ne vrti, sve koči. A Sebastijan Kurc je taj koji podmazuje mašinu”.
U slučaju ÖVP, mašine koja je dugo rđala, ne samo da je promijenio boju stranke – umjesto crne, sada je svuda tirkizna – već je izmijenio i važne politike, navodi Dojče vele.
U kampanji je Kurc u prvi plan istakao tipične teme desnog centra: migraciju, bezbjednost i islamizam. Zapravo teme desnicarskih populista koje je uspješno preuzeo. Ta takitika je, kako Dojče vele navodi, polarizovala.
Austrijski magazin „Profil“ jedan tekst o Kurcu je naslovio sa „Hajder lajt“.
Jerg Hajder je pokojni političar koji je svojevrmeno učinio desnicarsku Slobodarsku stranku Austrije velikom.
Politikolog Filcmajer, navodi se, razumije to poređenje – ali samo kada se radi o strategiji.
“Kurc je sebi postavio strateško profesionalno pitanje, koje je i Jerg Hajder uvek postavljao – kako da dođem do birača koje teoretski želim da pridobijem? Tako on od polarizacije profitira”, kaže Filcmajer.
