Vojni stručnjaci naglašavaju da bi invazija na Ukrajinu, sa ciljem zauzimanja glavnog grada Kijeva, dovela do toga da ruski predsjednik Vladimir Putin započne rat u razmjerama koje nijesu viđene od Iraka 2003. godine. Rusija bi taj vojni poduhvat mogla da izvede na šest načina, prenosi portal nova.rs.
Prema procjenama oko 100.000 ruskih vojnika okuplja se u blizini ukrajinskih granica. Ipak, stručnjaci koji pomno prate krizu kažu da bi za invaziju na cijelu zemlju taj broj morao da se skoro udvostruči, i da bi skoro sigurno uključivao snage koje prolaze kroz Bjelorusiju.
Fred Kejgan, viši saradnik na Američkom institutu za preduzetništvo, saglasan je sa tim mišljenjem.
„To će vjerovatno zahtijevati invaziju u razmjerama koje se ne razlikuju od onih iz 2003, negdje između 150.000 i 200.000 vojnika”, rekao je Kejgan.
On predviđa da bi taj broj vojnika mogao da bude na pozicijama do kraja januara.
Da li je okupacija moguća?
Kejgan, koji je koautor serije izvještaja koji su doveli do povećanja američkih trupa u Iraku 2007. godine, rekao je da je pravi izazov za Putina to kako će Rusi kontrolisati neprijateljsku Ukrajinu ako dođe do pobune nakon zauzimanja Kijeva .
“Odlučna operacija zahtijevala bi jednog protivpobunjenika na 20 stanovnika”, naveo je Kejgan u radu koji je napisao sa drugim stručnjacima Instituta za proučavanje rata.
Po toj računici za kontolu pobunjenika potrebno je oko 325.000 ljudi.
Sa druge strane, Ukrajina ima vojsku od 145.000 ljudi, prema Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), ali se procjenjuje da ima i 300.000 veterana u regionu Donbasa koji su učestvovali u sukobima 2014. godine. Ankete pokazuju da bi trećina građana Ukrajine bila spremna da pruže „oružani otpor“.
Ipak, Moskva ima ogromnu prednost u pogledu početne invazije, prije svega u raketiranju i vazdušnim snagama. To bi moglo da demorališe Ukrajince i natjera milione da izaberu bijeg na zapad, umjesto borbe.
Rob Li, bivši američki marinac i saradnik Instituta za spoljnu politiku, rekao je da Rusija ima kapacitet da uništi ukrajinske vojne jedinice.
“Oružje poput balističkih raketa Iskander, pogubno je i sa velike udaljenosti. Skoro nikada ne vidimo ovakvo moderno oružje i ono daje Rusiji sposobnost da prouzrokuje hiljade žrtava dnevno“, rekao je Li.
Vojni napad će ostaviti posljednice i na međunarodno mišljenje. Civilne žrtve u značajnom broju su gotovo izvjesne, što predstavlja operaciju koja se razlikuje od svih koje je Putin izvodio ranije, uključujući rat sa Ukrajinom 2014. godine.
Samir Puri, viši saradnik na IISS-u, koji je prethodno proveo godinu dana kao posmatrač sukoba u Ukrajini, rekao je da je teško je zamisliti punu invaziju bez upotrebe vazdušnih snaga.
Ukrajina trenutno ima samo desetine turskih dronova TB2, što je ništa u poređenju sa hiljadama tenkova Rusije.
Zauzimanje Kijeva
Rusija takođe mora da odluči kako će pokoriti gradove Ukrajine, prije svega Kijev, koji ima tri miliona stanovnika, ali i Harkovom na sjeveroistoku, sa skoro 1,5 miliona stanovnika.
Spekulacije o planovima Rusije su djelimično zasnovane na procurelim informacijama koje su objavljene u njemačkom listu Bild i sugerišu da bi Kremlj opkolio Harkov i na kraju Kijev, prekidajući snabdijevanje i nadajući se da će se na srednjovjekovni način predati. To bi moglo biti manje nasilno, ali bi i dalje potkopalo ideju da Rusija djeluje kao ujedinjujuća sila.
Zapadni analitičari su mišljenja da opkoliti Kijev nije lako. Ključne tačke grada, uključujući predsjedničku palatu, nalaze se zapadno od lako odbramljive rijeke Dnjepar.
Prvi mostovi južno od grada udaljene si oko 100 kilomenara, brana je sedam kilometara sjeverno pretvorila je dio rijeke koja teče do granice sa Bjelorusijom u jezero.
Iskorišćavanje Bjelorusije
Stoga, najjednostavniji način jeste prelazak preko rijeke na bezbjednu teritoriju – preko Bjelorusije na sjeveru. To bi zahtijevalo podršku Minska, što je vrlo vjerovatno s obzirom na njegovo nedavno približavanje Moskvi. U govoru povodom obilježavanja pravoslavnog Božića 7. januara, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko je rekao da će njegova zemlja „učiniti sve“ da povrati Ukrajinu.
Ruske mehanizovane snage bi imale za cilj da opkole Kijev sa zapada. Jedna ruta je prelazak preko močvara Pripeta, koje se zimi zamrzava, i područja Černobilja.
Alternativa bi bila da se udari sa daljeg zapada u Bjelorusiji, preko područja za obuku Baranoviči. Ključni znak da je Rusija spremna da djeluje, rekao je Kejgan, biće „ako se ruske mehanizovane snage rasporede u Bjelorusiju“.
Putinove vojne alternative
Rizici inherentne invazije i okupacije dovode stručnjake kao što je Taras Kuzio, saradnik u Društvu Henrija Džeksona, do zaključka da je sveopšti napad „najmanje vjerovatan” od vojnih scenarija dostupnih Putinu. Umjesto toga, ukrajinski stručnjak vidi tri druge opcije.
U prvom slučaju, Rusija jednostavno okupira i anektuje dio Donbasa koji kontrolišu ruske snage, što je djelimična invazija koja podsjeća na krizu u Gruziji 2008.
“To je počelo nakon što su ponovljene vojne provokacije od strane opunomoćenika koje su dovele do intervencije gruzijskih trupa, dajući Putinu izgovor za odgovor”, napisao je Kuzio.
Drugi je proširenje okupirane teritorije kopnenim koridorom na prethodno aneksirani Krim, zauzimanje primorskog grada Mariupolja. Rusija bi takođe mogla da zauzme druge ključne industrijske i pokuša da degradira ukrajinsku vojsku u blizini.
„Mogli bi da uklone turske dronove TB2 i artiljeriju u Donbasu u otvorenoj kampanji koja je osmišljena da oslabi Ukrajinu”, rekao je Li.
Kuzio, sa druge strane misli da će konačna opcija biti oživljavanje projekta ’Nova Rusija‘ iz 2014. godine kojim bi se pokušalo odsijecanje Ukrajine od Crnog mora. Ovo bi značilo zauzimanje juga, luke Odesa i možda industrijskog grada Dnjepra.
Zauzimanje Odese, koja ima milion stanovnika, verovatno bi zahjtijevalo dramatičnu vazdušnu i pomorsku operaciju, padobrance sa Krima, praćene sletanjem marinaca na obližnje plaže, prenosi Gardijan.
Od tih opcija, aneksija okupiranog Donbasa bi gotovo sigurno bila povoljna po Rusiju. Međutim, to bi bio izuzetno ograničen odgovor s obzirom na insistiranje Kremlja da je njegov glavni cilj, kao što je nedavno ponovio Sergej Rjabkov, zamjenik ministra spoljnih poslova Rusije, „ne -širenje NATO-a, nepristupanje Ukrajine, Gruzije i drugih zemalja alijansi” – što izaziva zabrinutost da je vjerovatna vojna kampanja.
