Kako navodi, počinioci potiču iz zemalja u kojima postoji dominacija muškaraca, pa je potrebno vrijeme dok se oni ne naviknu da je u Njemačkoj drugačije.
“Zaključci iz Kelna su ne samo da moramo imati bolju policijsku zaštitu, već i da imamo određene deficite kada je riječ o civilizacijskom uticaju na doseljenike iz zemalja koje njeguju tako izraženu mačo-kulturu. Još kada se u igri nađe i alkohol i javi se pritisak grupe, kao u novogodišnjoj noći, tada nastaju veliki sukobi, a takve u Njemačkoj nijesmo poznavali”, ističe on.
Pfajfer navodi da postoji niz pitanja koja odaju da li je neko mačo-muškarac ili prosvećen mlad čovjek koji zna da se uloga žene u društvu promijenila.
“Na primjer: „Pravi muškarac udara kada ga uvrijede“ – ispitanici mogu da se sa tim slože ili da odbace tu tvrdnju. Imali smo veliko doseljavanje iz Turske, bivše Jugoslavije i Rusije i mjerili smo stepen u kojem te grupe imigranata prihvataju mačo-kulturu. To je ranije bilo vrlo izraženo, ali 20 godina kasnije izgleda sasvim drugačije. Grupe koje sam pomenuo su dobro integrisane, pa se stopa nasilja u njihovim redovima drastično smanjila i raduje nas što možemo da konstatujemo da je njihova integracija uspjela, pa oni ne žive mačo-kulturu kao ranije, ni u porodici ni van nje. Taj zadatak nam sada predstoji sa velikim brojem ljudi koji su došli iz arapskih i afričkih zemalja”, dodao je on.
Pfajfer kaže da su ispitivali više od 120.000 osoba i da su djevojke mogle da popunjavaju upitnik.
“Tu odgovaraju na pitanje da li im se takva vrsta muževnosti dopada ili ne. Većina turskih, ruskih i drugih djevojaka nije bila oduševljena mačo-muškarcima. I unutar porodice je došlo do velikih promjena. Ranije su turski roditelji mnogo češće znali da udare svoju djecu. Sada i muškarci sve rjeđe udaraju svoje supruge. Svi ti indikatori pokazuju: porodice su postale miroljubivije. Što znači da je mačo-kulturi sve teže da dođe do izražaja”, konstatuje kriminolog.
Na pitanje da li ljudi koji duže ljudi žive u Njemačkoj, imaju manje izraženu mačo-kultura, Pfajfer odgovara potvrdno, a osnovni uslov po njemu je obrazovna integracija.
“Gimnazijalci su mnogo manje skloni mačističkom ponašanju od učenika zanatskih škola. Onaj ko želi da nešto postigne, više nema razloga da se ponaša kao mačo-muškarac. U Hanoveru, na primjer, 85 odsto turske omladine završava gimnaziju ili srednju školu sa djelimičnom prohodnošću na fakultet, što je najbolji rezultat u Njemačkoj. Upravo tamo je mačo-kultura najmanje izražena. Jedno od pitanja glasi: „Ima li Njemaca među tvojim prijateljima?“ I tu vidimo: što je veći broj nemačkih prijatelja, to je i mačo-kultura slabije izražena – pa su tako veće i šanse da se mladi identifikuju sa Njemačkom. Integracija je, dakle, moguća. Vrlo je lijepo što se to tako odvijalo tokom posljednjih 20 godina. Zbog toga sam optimista i smatram da kada bi opštine imale dovoljno novca i kada bi civilno društvo učestvovalo u tome – što trenutno čini na izvanredan način – da bismo se uspješno izborili i sa doseljavanjem posljednjih godina i prije svega iz 2015”, poručuje on.
Odgovarajući na pitanje da li strahuje da će ovakve stvari kao u Kelnu sada češće dešavati, njemački kriminolog se nada da neće, a za to postoje i razlozi.
“Prvo-policija je naučila nešto iz te situacije. Tako nešto još nijesmo imali. Policija nije bila spremna, jer nije računala na to. Ona će u budućnosti biti mnogo budnija. Drugo: žene će se rjeđe kretati same. To jeste ograničenje njihove slobode i jeste za žaljenje, ali računam s tim da će žene ubuduće uveče da se kreću više u grupama. Treće: sami stranci će shvatiti da će policija sada odlučnije da djela, pa će tako zbog krađa povezanih sa seksualnim uznemiravanjem ili zbog pokušaja silovanja biti izricane zatvorske kazne posle kojih će uslijediti protjerivanje iz Njemačke a toga se ljudi najviše plaše. Jer, došli su da bi ostali ovdje. Zato mislim da nije vjerovatno da će se ovako nešto kao u Kelnu ponoviti”, zaključio je Pfajfer.
